Bijeg od civilizacije

ff9238rweufdszSta moze natjerati covjeka da okrene ledja civilizaciji, rasproda sve sto ima i ode zivjeti u sumu? Nedavno sam gledala dokumentarni program o jednoj danskoj porodici sa malom djecom koja od 2011. godine zivi u svedskoj sumi. Jeppe je bio sklon depresivnim periodama, Andrea je zbog odgovornosti posla zivjela dugo pod stresom. Da bi imali takozvani perfektan zivot radili su puno, a u vjecitoj trci za djecu je ostajalo najmanje vremena. Nakon duzeg razmisljanja odluka je bila da postanu dio internacionalnog pokreta ljudi koji okrecu ledja civilizaciji i odsele se u jednu svedsku sumu pored jezera u brvnaru koju su sami napravili, u novi zivot bez kupatila, frizidera i masina.

Zivot u sumi je naravno jako primitivan, puno se i tesko radi i cesto mora boriti sa cudima prirode. Na stolu je samo ono sto sami ulove, uzgoje ili naprave. Da bi se napravila poslastica mora su u sumu po bobice, svi plodovi koje daje priroda vrijedno se sakupljaju cijelu sezonu, kisele, konzerviraju i suse za zimu, jedu se biljke, prze dijelovi drveta ispod oguljene kore umjesto slanine i suse za zimu, sakupljaju se ljekovite trave za cajeve, korijenje, prikupljaju sokovi drveca. Ipak, dvije stvari se nisu odrekli: akumulatora za napajanje kompjutera i interneta, jer se vrijedno pisala i knjiga o prvoj godini zivota u sumi.

Kada se kaze zivot u sumi, zamislimo idilicnu kucicu iz Male kuce u preriji, djecu koja trce okolo s ustima zamazanim od sumskih jagoda, ali zivot u sumi zna biti i okrutniji posebno kad se temperatura spusti na minus 25, a vukovi zavijaju nocu.

PicMonkey Collage.jpgTrenutno porodica zivi u boljoj i vecoj kuci i na boljem polozaju u odnosu na internet signal, 25 kilometara od prvog naseljenog mjesta. U sumi zive i drugi ljudi na isti nacin, a medjusobno pomazu jedni drugima i razmjenjuju hranu koju imaju i koju sami uzgajaju, ali i iskustva koja sticu vremenom.

Posto jedno dijete ide u skolu po njega dolazi u sumu skolski autobus i vozi 25 km do skole, a djeciji dodatak koji sva djeca imaju u Danskoj koriste za kupovinu garderobe i potrepstina za skolu. Jeppe rijetko napusta sumu, a Andrea ponekad drzi predavanja o zivotu van civilizacije.

Sta je to sto bi vama najvise nedostajalo kada bi zivjeli na ovakav nacin?

Zelim vam lijep i ugodan vikend!

Photo kredit: 1, 2

11 odgovora na “Bijeg od civilizacije”

  1. Sto se mene tice ovo mi je bas simpaticno. Nisam sigurna da bih isla bas ovako daleko narocito zbog toga sto smatram da nije fer prema djetetu da se odgaja na ovakav nacin jer nema sa kim da se igra a i odrasta u ambijentu koji ni malo ne podsjeca na stvarni zivot pa ce prema tome jednog dana kad bude trebalo da zapocne samostala zivot biti prilicno nespremno za to. S druge strane rado bih imala kucu na selu sa velikim dvoristem psom i mozda jos nekom domacom zivotinjom.

  2. Na neki nacin ih razumem jer svet i nacin zivota koji se danas zivi prilicno je stresan i nesiguran a oni su se na neki nacin vratili sustini.Sigurno nije lako doneti ovakvu odluku, a treba se i prilagoditi i nauciti ziveti tako. Mislim da je , barem ya mene idealna kombinacija zivot u gradu, posebno dok si mlad-mladji a imati i kucu na selu, i tamo recimo provoditi penzionerske dane. U OSTALOM, svako nadje put kojim ce ici.

  3. Iskreno receno – skoro nista… (mozda malo udobnosti savremenog zivota – stuja, grijanje/ hladjenje, internet…)
    Svake godine odlazimo na kratki odmor u ‘bush’ – Australijska nedirnuta priroda- 20-ak km voznje kroz divljinu, drvene brvnare bez stuje, tv prijema i telefona (solarna energija u pogonu)…Preporodimo se! uzivamo u zvukovima i slikama prirode, DRUZIMO SE i RAZGOVARAMO, SMIJEMO ZAJEDNO kao porodica. Tako nesto se nemoze dozivjeti u ‘normalnom’ savremenom zivotu (zapadnog svijeta), gdje te prekidaju svaki cas i gdje je um opsjednut problemima, racunima, zvonjavom telefona…
    Pokazalo se takodje, da djeca koja su odgojena ‘izolovano’ (sto ovdje znaci na farmi / daleko od grada) su zdravija duhom i tijelom, snalaze se bolje i imaju bolje osobne kvalitete.

  4. Ja bih ovako mogla. I često maštam o tome. Slažem se sa Irenom da to nije baš fer prema detetu, jer se odvaja od vršnjaka (jedino zbog toga, druge ‘pogodnosti’ savremenog sveta detetu i ne trebaju). Ima tu jedan drugi problem o kom ljudi manje razmisljaju – povratak ljudi u šumu remeti prirodu. Bez obzira koliko ti ljudi bili pažljivi, životinje ih ne žele u šumi…

  5. Ja se ne slažem da je takav život primitivan. Jeste drugačiji od onog na što smo navikli, no da li biti drugačiji znači biti primitivan?

    Ono što danas zovemo civilizacija, udaljilo je čovjeka od čovjeka, tako da oko sebe imamo više zlih vukova koji zavijaju, nego što bi smo imali da svi živimo ovako “primitivno”.

    Kamo sreće da nas zadesi neka kataklizma pa da se ljudi trgnu iz temelja prisjete svoje stvarne prirode, kad su bili jedno sa šumom, poštovali ju i živjeli u njoj bez straha od drugih živih bića i prirodnih pojava.

    Osobno, najviše bi mi nedostajali drugi ljudi tj. socjalni život. Internet, komunikacija.
    I strah bi me bilo onog perioda koji bi bio potreban da se moj “civilizirani” um odvikne od svih ovisnosti koje mu je “moderno društvo” nametnulo. Sigurna sam da bi tu bilo i fizičkih problema (higijena, bolesti, neznanje nalaženja lijekova u prirodi i sl).

    No to bi se dogodilo samo u slučaju nasilnog odlaska i promjene načina života.
    Ne valja ništa na silu ni naglo 🙂

  6. Cijenim i poštujem ljude koji odluče sve ostaviti i otići ovako živjeti iako moram reći da meni to odgovara na neko kraće vrijeme, a zatim mi počme deostajati sve ono što mi u civilizaciji inače smeta. Zanimljivo je to, jedva čekam maknuti se i kada se maknemo super mi je, ali dođe i velika želja za povratkom natrag i tada se opet iznova veselim onome što sma ostavila. Zapravo, iskombinirati jedno i drugo i nije loše 🙂

  7. Oduševio me ovaj post. Odrasla sam okružena selima, seljacima, poljima i sl. i cijelo djetinjstvo sam bježala od toga jer sam htjela biti dio okoline. Jedno s okolinom. Nisam htjela biti izopčenik. A sada nakon 15 godina radnog staža i života u gradu te rada u korporaciji koji me je samljeo, često odlazim u šume ne živjeti već prisjetiti se tko sam. Čovjek! Ja vjerujem da brdo ljudi uopće nema pojma što su, kako funkcioniraju i koja je njihova svrha 🙂
    Nisam sigurna da li bih otišla živjeti u šumu u uvjetima kakvi su navedeni ovdje, ali tko zna… sve je stvar odluke i navike i da, na sve se čovjek navikne. To je sigurno.
    Ja sam također od malih nogu “učena” da se otišlo sa sela u grad jer je fizički rad na poljima težak! Danas, gledajući sebe kako radim za nekog drugog, ne mogu se složiti s time. Što znači da je rad na polju težak? Znači da ne sjediš uredu za stolom i da poslije ne piješ kavu?
    Ako te bauljanje po šumi u potrazi za hranom čini sretnim i opuštenim, ništa ti nije teško – teško je možda onome tko te gleda i kroz tvoj izbor propitkuje sebe 😉

  8. Ja moram priznati da bih odmah pristala na ovakav način života,meni je ovo sreća,uvijek smatram da ako nešto čovjeka čini sretnim,treba ići za tim,pa ako je to i život u šumi u potpunoj osami i to je ok.

Komentari su onemogućeni.