“Tako ide devojčica bosih nožica, crvenih i modrih od zime. U nekoj staroj kecelji nosila je puno sumpornih žižica, a jedan svežanj drzala je u ruci. Niko ih cijelog dana nije kupio od nje, niko joj nije dao ni groša. Gladna i prozebla išla je potištena. Pahuljice su padale na njenu dugu plavu kosu, koja joj se tako lepo kovrdzala na potiljku.”
Najdraza bajka koje se sjecam iz djetinjstva je Djevojcica sa sibicama. Sjecam se koliko smo bili tuzni dok nam je uciteljica citala bajku H.K. Andersena i zalili zasto je niko nije vidio i spasio. Kao dijete sam zamisljala ulice kojima je isla ne sanjajuci da cu se jednom i sama naci u zemlji djevojcice sa sibicama i rodnom gradu najdrazeg djecijeg pisca Hansa Kristiana Andersena ili prolaziti svakodnevno pored njegove rodne kuce.
Odense, rodni grad H.K. Andersena nalazi se na ostrvu Fyn u centralnom dijelu Danske, grad prepun istorijskih gradjevina, koga posjecuju mnogi turisti iz cijelog svijeta.
Mnogo toga posjeca na H.C. Andersenove bajke, gradjevine i skulpture, kao na primjer ova inspirisana bajkom Carevo novo odijelo.
U gradu se nalazi njegova rodna kuca i kuca u kojoj je zivio kao dijete, koja je u sklopu H.K. Andersenovog muzeja u samom centru grada u kojem se mogu vidjeti njegovi crtezi, originalni tekstovi, dijelovi njegovih licnih stvari kao sesir, kofer i stap i mnostvo papira koje je obozavao rezati i praviti figure od njega. Cijela ulica podsjeca na vrijeme kada je zivio od 1805. do 1875. godine i na njegov zanimljivi zivot od djetinjstva siromasnog djecaka do pocasnog gradjanina za kojeg je cuo cijeli svijet.
Danci su jako ponosni na H.K. Andersena, a posebno ovdje u njegovom rodnom gradu, tako da se tokom godine odrzavaju razne prigodne manifestacije od proslave njegovog rodjendana u aprilu do bozicnog marketa u ulici u kojoj je proveo djetinjstvo.
U Danskoj jos nije stiglo pravo proljece, ali su dani duzi i svjetliji, tako da se ni nas grad jos nije sasvim probudio. Tokom ljeta grad je prepun zelenila, ima i lijepu malu rijeku, mnostvo parkova i setalista, a inace je poznat kao grad biciklista.
Koje se bajke rado sjecate?
voljela sam priče koje su imale sretni završetak, ovakve tragične nisam voljela iako su na žalost realnije 🙁
Da, nema sve sretan kraj. Hvala za komentar, Nina
I ja sam jako voljela ovu bajku, sjećam se kad mi ju je mama znala čitati, samo što bih uvijek plakala. Hvala ti na ovoj virtualnoj šetnjici, baš volim ovakve postove
Hvala, Tamara, drago mi je da to se svidjelo 🙂 Pozdrav
Veoma lijep blog…cekala sam kad ces ovako nesto napisati.
Slike su prelijepe. Mogu zamisliti kako je lijepo setati tim ulicama i razmisljati o svim tim glavnim likovima iz Andersonovih bajki…
Pozdrav!
Drago mi je da ti se svidja, hvala za komentar 🙂
Baš si me podsjetila ovim postom na omiljene mi bajke,bilo ih je zbilja podosta,ali ove tužne uvijek sam izbjegavala..zbilja ti zavidim na životu u Danskoj,zbilja imaš prepuno materijala za kvalitetno ispuniti dan..baš sam uživala čitajući..pozdrav:)
Hvala, Nely. Veliki pozdrav 🙂
Uživam čitajući tvoje postove. Volela sam mnoge bajke ali ova mi je bila najtužnija. Divne fotografije. 😉
Hvala, Zoka na divnom komplimentu 🙂
Hvala za interesantnu pricu i prezentaciju tvog novog mjesta boravka 😀
Hvala za komentar, drago mi je da ti se svidjelo 🙂
Divan post, jako rado sam ga pročitala. Andersen i djetinjstvo. A Djevojčica sa šibicama me i sada dirnula.
Hvala ti, Branka, drago mi je cuti da ti se svidio. Pozdrav 🙂
Meni je ovo bila omiljena bajka. Ne znam zasto, ali uvek sam volela bas one sa tuznim krajem. I danas takve knjige radije citam. Devojcicu sa sibicama sam procitala mnogo puta, a i crtani film gledala u mnogo verzija…
Hvala na ovom postu!
Hvala za tvoj komentar. Drago mi je da ti se svidja.
Kad god gledam ovakve slike, meni suze same krenu. I kad gledam putopisne emisije isto. Obično mi se smeju, jer za tako nešto, suze nisu svojstvene. Devojčicu sa šibicama ne volim, tužna mi je. 2. aprila je u Srbiji obeležen dan rođenja H.K.Andersena i bilo je prelepo. Organizovani su literarni i književni konkursi, a moja ćerka je za pesmu inspirisanu Ružnim pačetom, dobila 3. nagradu na Republičkom konkursu. Danas ću joj pokazati ovaj grad, a moj životni san je da imam GOMILU novca koji bih potrošila na putovanja i suvenire, pa makar gladovala kasnije. Uspomene su za mene sve.
Cestitke za kcerku, a i ovdje se puno slavi njegov rodjendan.
Pozdrav 🙂
Hvala na čestitkama, svi smo odrastali uz njegove bajke, a ako možeš idi na neki novi klinci, Elmedinin blog, dete je stavilo mnogo lepe fotografije sa sajma knjiga, a volela bi i da pročita ovu priču, ali ne može da te nađe. Ambijent sa fotografija ti je verovatno poznat. Pun je uspomena i nostalgije.