U Dansku u posljednje vrijeme pristizu mnogobrojne izbjeglice iz Sirije za koje se brinu razne organizacije, ali i mnogi Danci koji pomazu oko zbrinjavanja sasvim dobrovoljno. Takva sudbina je zadesila i dva mladica Sirijca, inace bracu, koji su nakon nekoliko mjeseci u prihvatnim centrima dospjeli u jedan manji grad na ostrvu Fyn. Oni su zapravo junaci danasnje price, nesvakidasnje i neobicne price koja govori o odnosu Danaca i stranaca. Maher i Moaz su dobili kucu u koju se se uselili, ali jedna stvar im je bila jako cudna. Niko nije obracao paznju na njih ni kada su dosli, ni kada su useljavali stvari, niko nije pokazao cak ni znatizelju ni radoznalost, a ni pozvonio na vrata i pozelio dobrodoslicu. Cak su i provjeravali radi li im zvono na vratima, misleci da je samo zvono mozda problem. Onda su probali da stave upaljene svijece na prozoru, jer su primjetili da ostali navece imaju svijece na prozoru, iako nisu znali zbog cega. Ni to nije urodilo plodom.
Onda su odlucili da uzmu stvari u svoje ruke i zajedno sa Dancem koji je dobrovoljno radio u Crvenom krstu napisali pisamce i podijelili ga svim najblizim komsijama u ulici, a koje je glasilo ukratko ovako:
“Jesi li i ti primjetio dva misticna stranca sto su uselila u br. 21? Mi smo dva brata iz Sirije, upravo smo se doselili i zeljeli bi se sresti sa komsijama iz ulice. Uopste nismo opasni. Pozivamo vas na kavu i peciva u nedjelju popodne od 14 sati.”
Dvoje dobrovoljnih radnika je pomoglo braci da se pripreme, da ispeku okrugla peciva iako su svi bili skepticni da li ce se neko pojaviti na vratima. Te nedjelje popodne u kucu dvojice brace doslo je 25 komsija, a ni mali pokloni nisu izostali. Jedan od brace govori engleski, pa je popodne proslo uz pricu o sudbini dva mlada covjeka koji su bili prinudjeni napustiti svoju zemlju, ali i o novom zivotu, a posto namjeravaju da zasade krompir, dobili su ponudu za pomoc oko baste. Tako je nedjeljno popodne proslo u tipicnom danskom druzenju uz topla peciva sa maslacem.
Mnogi stranci ce kada ih pitate o Dancima reci da su Danci hladni, rezervisani, ali je zapravo danska kultura drugacija od mnogih drugih kultura. Odlikuju je izmedju ostalog povjerenje i jednakost, a ta jednakost je ponekad nerazumljiva strancima, nema posebnih tretmana, svima se obraca jednako. Danci rade i imaju uvijek manjak slobodnog vremena, pa je spontanosti malo, a svaku posjetu je potrebno najaviti u dogledno vrijeme. Dijelom se tu radi i o organizovanosti kakva je uopste i cijela ova mala zemlja. Dansku kulturu treba dobro upoznati da bi se mogla razumjeti, a osnova toga je poznavanje danskog jezika sto je preduslov za sve i kada se pocinju razumijevati dublje vrijednosti danske kulture, pocinje se mijenjati dotadasnji dozivljaj Danaca i shvatati topla ljudska i pozitivna strana. Niti jednu kulturu ne mozemo mjeriti kroz vrijednosti nase vlastite, bez obzira odakle dolazimo i to je greska koju cesto pravimo. O integraciji se jako puno govori u Danskoj i neke greske iz proslosti se pokusavaju ispraviti sada dolaskom novih grupa izbjeglica kao sto su izbjeglice iz Sirije. Sama uspjesna integracija u dansko ili bilo koje drugo drustvo lezi velikim dijelom u nama samima i nasoj zelji da sto prije budemo sastavni dio drustva u kojem namjeravamo zivjeti.
To su pokazali Maher i Moaz svojim primjerom po onoj dobroj staroj “nasmij se svijetu, pa ce se i svijet nasmijati tebi”.
Photo kredit Facebook
Tačno, zavisi od nas samih. Iz svog iskustva mogu reći da je naša kultura različita, tj. da je ceo svet različit, ali da nam je suština ista, svi smo ljudi i svi imamo iste potrebe, a prva je da budemo prihvaćeni. Tokom boravka u inostranstvu, uvek gledam da, spontano, koliko je to moguće, strancima dočaram deo naše kulture imentaliteta. Naravno, kažem i za lošije strane, jer niko nije savršen, i bude mi drago kad naiđem na razumevanje. Komšijama Holanđanima se sviđaju mnoge stvari koje mi praktikujemo, pa su i oni počeli da ih prihvataju. Recimo, ako si ušao u kuću, ne moram da ti kažem da sedneš, jer se podrazumeva da nećeš stajati sve vreme. Jednostavno, ponašaj se spontano, a što se kuhinje tiče, oblande sa mlekom su rado prihvaćene, kao i džem od šljiva.
Nikada nisam imala problem uklapanja, jer umem da se smejem ina svoj račun, a ljudima stavim do znanja da to mogu i oni da urade, jer ne postoji osoba koja ne greši. Recimo, umesto Vaskrsa, čestitam Božić. Važno je da se mi razumemo, a iz konteksta nek izvuku lepe želje, bez obzira na praznik, a smeh je svakako zdrav.
Fino da su momci preuzeli inicijativu u svoje ruke! Sjajna prica!