Uvecini danskih zgrada stanari ne mogu imati masinu za pranje vesa u stanu nego se pranje vesa obavlja u zajednickim prostorijama smjestenim obicno u prizemljima ili podrumima zgrada. U nekim zgradama se pranje odvija po principu da se koristi slobodna masina, ali u velikom broju zgrada se rezervise vrijeme za pranje. Nekada se rezervisalo po principu da jednostavno postavis svoj broj stana na odredjeno vrijeme cega se vecina pridrzavala, ali se uvijek nasao poneko ko je remetio red i iritirao ostale tako sto bi jednostavio stavio svoj ves da se pere u praznu masinu. Kasnije su to rijesili karticama tako da smo mogli pokrenuti masinu samo ako je bilo nase vrijeme za pranje. Posljednjih godina je vec daleko odmaklo, vrijeme za pranje vesa mozemo rezervisati preko interneta, a sat vremena prije dobijemo poruku putem SMS poruke i sto je najvaznije niko ne moze ukljuciti masinu u vrijeme koje smo rezervisali. Svako pranje ili susenje vesa ima cijenu koja se placa uz stanarinu. Savjetuje se pri tom da masina bude puna zbog cuvanja energije i da se isti efekat postize i na 60 kao i na 90 stepeni sa danasnjim deterdzentima za pranje.
{Veseraj u mojoj zgradi}
Vremenom se navikne na zajednicke praonice, posebno ako su ljudi odgovorni i pospreme iza sebe. Nas veseraj ima 3 masine za pranje, 2 za susenje, 1 za peglanje, stolove za sortiranje vesa i mjesto gdje mozete i rucno prati. Veseraj ima radno vrijeme, tako da se ne moze desiti da neko pere ves u 11 navece, a zatvoren je i u vrijeme praznika.
The Laundromat Cafe
Oni koji zive u Kopenhagenu, a nemaju masinu za pranje mogu svoj ves ponijeti u kafic Laundromat Cafe i tako na primjer ujedno pojesti brunch subotom prijepodne ili popiti jutarnju kavu i zadubiti se u neku od mnogobrojnih knjiga sa polica kefea dok se ves pere, a djeca se zabavljaju u Lego-kutku. Ideja za ovaj kafic potice sa Islanda, prvi je otvoren 2004. godine i ubrzo stekao popularnost kako zbog “hyggelig” ugodjaja tako i svjeze cijedjenih sokova, dobre kave i kvalitetne hrane i naravno masina za ves koje se obojene u crveno odlicno slazu sa ostatkom kafica.
Sta mislite o ovoj ideji i o zajednickim prostorijama za pranje vesa?
Photo kredit 1, 3, 4
Ideja za kafić je baš genijalna. Što se samog vešeraja tiče, naviknuta sam na luksuz mašine za pranje rublja u vlastitoj kupaoni i vjerojatno bi mi u početku bilo teško naviknuti se da moram prati robu u propisano/rezervirano vrijeme, ali sigurno bih se naviknula.
Moram priznati da i dalje baš ne uživam u prikupljanju veša, zakazivanju, planiranju pola dana samo za to, nošenju i donošenju. 🙁 Navikla sam se na ideju da perem i sušim u zajedničkim mašinama (mada ne sasvim lako), ali taj problem planiranja me ubija… 🙁 Ne znam, možda bi mi bilo lakše uz neku kaficu i kolačić! 🙂
Da, ono tipa, ne mogu sutra, perem ves:) Isti problem.
Interion je veoma primamljiv…Mozda bih se odlucila ponekad ‘oprati’ vesh tamo…Ovdje su ‘laundries’ bazicne (citaj loshe).
‘Enterier’ / Interior
jako mi se dopadao ovakvo mjesto!
E da, imamo mašine za pranje u stanovima, to jeste, ali i dalje najveći broj suši veš na suncu, što je čista egzotika na Zapadu. Možda ne izgleda baš lepo kad se veš leluja na terasama, ali jeste ekološki.
Znam da mi se brat žali kad je prošlog leta prao veš u zajedničkim perionicama u NY. Temperatura pranja 30 stepeni, pranje i sušenje ukupno 20-30minuta. Mama se posle sita namučila da vrati veš u prvobitno stanje.
Obozavam susenje vesa na zraku. Ja objesim na balkonu. Obozavam krutost novooprane posteljine, osusene na zraku i ispeglane.
P.S. Inace, stvarno imas fantasticne postove. Ovaj Laundromat je stvarno predivno uredjen i koncept je sjajan. Hrana vec mnogo manje, a i kafic je uvijek pun beba i djece, pa imas osjecaj da si u vrticu 🙂
Hvala, Monika 🙂
Super ideja za post, Goco, kao i obicno. To sa praonama je nesto posebno i ovdje u Svedskoj. Ja sam tek ove godine, nakonn18 god u Svedskoj nabavila masinu za pranje vesa u stanu.( Ne trebam reci da me prikljuck kostao vise nego sama masina. :/) Inace mi praonica nije predstavljala veliki problem, pogotovo kad mi je kcerka bila manja. Obicno me pratila kad idem u praonu i pokusale smo od toga napraviti zabavu.Imale smo cak nasu pjemu koju smo pjevale skupa dok smo cekale da se ves opere ili iscentifugira 😀
Mi ne mozemo imati, ali se vremenom navikne. Sad nam je kako sam gore napisala veci red, ali ranije nije bilo uvijek tako.
Ja nikad ne cekam, nego idem gore-dolje, ali mi je veseraj u mom ulazu, tako da sam tu sretna 🙂
ovo im je sjajana ideja, nisu mogli nista bolje da smisle.
Mislim da su u redu te zajednicke prostorije i takav nacin pranja vesa, iako to kod nas nije uobicajeno. sve ima svoje prednosti i nedostatke, pa oni koji ne mogu imati masinu u stanu, verovatno misle kako bi bilo bolje da je imaju, navodeci, pri tom, mnogo prednosti, dok drugi, navode nedostatke, ali sve u svemu, navikne se covek iorganizuje se kako god da je. S obzirom da smo mi ziveli u raznim uslovima ibez struje i bez vode, ja bih rekla da je dobro, kako god da je, samo da ima gde da se operre ves.