Znam da vecina nas ima vlastiti recept za lenju pitu i da su razlike sasvim male, ali evo i nacina na koji je ja pravim. Najvise volim lenju pitu pocetkom jeseni kada jabuka ima na sve strane, pa i u mojoj basti.
Tijesto za ovu lenju pitu je odlicno i iz jedne je stare zbirke recepata koju sam vec ranije pominjala {ovdje} i kao sto znate u starim receptima nema objasnjenja tipa peci na toliko ili toliko, brasna toliko i toliko, ali ova lenja pita ne moze, a da ne uspije.
Potrebno je:
- 1 maslac
- 200 gr secera
- 2 jaja
- Kora od jednog limuna
- Vanilin secer
- Brasna po potrebi da tijesto bude mekano
Postupak:
- Od navedenih sastojaka zamijesiti tijesto, podijeliti u dva dijela i razvaljati u velicini pleha za pecenje
- Jabuke izrezati i kratko prodinstati, dodati cimet, vaniliju i malo limunovog soka
- U pleh staviti jedan dio tijesta, zatim jabuke, pa drugi dio tijesta
- Peci dok gornji dio tijesta ne porumeni
- Hladno posuti secerom u prahu
Tijesto je mekano i potrebno je brzo raditi sa njim, ako rastanjivanje ne ide lako oklagijom, moze se jednostavno rastanjiti i rukama.
Za lenju pitu su po mom misljenju uvije bolje kiselije jabuke. Imate li i vi vasu favorit lenju pitu?
Zelim vam ugodan i lijep vikend!
Ovaj recept nisam nikad isprobala mada ga sigurno imam.ja ju radim po drugom receptu sa tocnim omjerom svih sastojaka jer mi drukcije pita nikad ne uspije.ali nostalgija i ono “da mi je mamina pita od jabuka“ sigurno cu probati napraviti za koji dan….hvala ti za ove stare recrpte 🙂
mijesti dok se ne umijesi i peci dok se ne ispece…… hmmmm….ne volim te nase stare recepte bas zbog toga… nisam majstor za kolace i nekad mi ne uspije ni kad je sve u detalje objasnjeno, ali isprobacemo ovo. jedna kolegica sa posla mi je obecala domace jabuke iz njenog vrta. 🙂
Imam par jedan moj, pa onda neki koji sam dobila od zaove on je tako od oka i uopste nije navedena kolicina brasna pa ako se stavi manje dobije kolac od jabuka a ako se stavi vise lenja pita. Trenutni mi je favorit lenja pita od neens sa coolinarike totalno sam se navukla na nju a i strudla od lisnatog sa jabukama to dragi obozava ali svakako cemo probati i ovu tvoju varijantu jer sad dolazi sezona jabuka.
Obožavam lenju pitu i svakog dana krenem da je napravim – po maminom receptu – i ne stignem 🙁
Ja baš volim te starinske kolače i te stare recepte, ali mogu ti reći da mene to “po potrebi” naprosto izludi! Takve recepte dobijem od mame i onda ih moram po pet puta napraviti da bih mogla da izmjerim sastojke, vrijeme pečenja i da napokon imam siguran recept… Ona kaže da pretjerujem… 🙂
Obozavam sve kolace sa kiselim jabukama….a ovakve posebno! Misam strucnjak za kolace sa brasnom po potrebi, nekako nikad ne potrefim . a ako mi neki kolac ne uspije prvi put tesko mi se nakaniti da ga pravim ponovo.
Ali ovaj recept cu sigurno isprobati, nadam se da si mislila na pakovanje maslaca od 250 gr…. veoma cesto me zbune te mjere na case i pakovanja…svagdje su razlicite!
volim ovu pitu!
Meni najdrazi desert; sve su dobre!!!
Odlicna je Goco, stari recepti su uvek preukusni!
Joj to mi je jedan od najdražih kolača..divna je pita!
Mljac, mljac,odlično izgleda!
Draga Gordana,
slucajno ugledah ovaj stari post i sjetih se moje bake. To je najbolja lenja pita na svijetu bila… ta koju je ona pravila. Prije par godina sam pomislila kako je vrijeme da priupitam za recept, jer presla je bila osamdesetu godinu i bivala je sve slabija i slabija.
Nazvala sam je telefonom iz Danske i rekla da su od muza roditelji donijeli odlicne, male i kisele jabuke s vikendice i da mislim da bi bile perfekte za njenu lenju pitu, te kako se to pravi.
“Pa uzmes nekoliko jaja, brasna, vode, prasak za pecivo i sve to prvo pomijesas.”
“Nekoliko jaja, kako to mislis? Koliko?”
“Pa ovisi koliki ti je pleh. 3-4.”
“Ok, koliko brasna i vode?”
“Pa vidjeces, mijesaj i kad vidis da je to ta smjesa, znaci da je dosta. I onda to fino peci dok ne bude gotovo…”
Nasmijala sam se i zahvalila. To su ti recepti. Sve od oka, a uvijek perfektno napravljeno. Vec godinu i pol dana je nema, mnogo mi fali. I njeni neuoptrebljivi recepti (slican mi je dala za pitu, haha).
Zao mi je tvoje bake. Kada se nesto napravi puno puta, onda vise ne treba recept, zato je i tvoja baka smatrala da je takav recept dovoljno. I ja sam takva za neke recepte. Jedna citateljka me je nekidan pitala koliko je malo soli 🙂 kaze pravi moje kiflice. Se to i daje draz starim receptima.