Stop bacanju hrane

Trend sakupljanja hrane po kontejnerima je posljednjih godina zahvatio i Dansku. Ovaj trend se pojavio u Londonu, Parizu i ostalim vecim evropskim gradovima, a posebno je rasiren medju mladima, koji time ukazuju na sve veci problem bacanja ogromnih kolicina hrane u razvijenim zemljama.

Danska je jedna od zemalja u kojoj se baca najvise hrane. Naravno, vecina bacene hrane je iz trgovina. Kontejneri se svakodnevno pune namirnicama kojima je istekao rok trajanja, robom napuknute ambalaze, vocu koje je prezrelo i slicno. Vecina tih namirnica se zapravo mogla iskoristiti, ali nije i to je to sto mladi zele promijeniti.

Zapravo, mnogo namirnica je sasvim upotrebljivo i nakon isteka roka, kao na primjer zacini, kava, med, tjestenina i jos mnogo toga, a prezrelo voce je jos ukusnije.

Mladi ljudi sakupljaju se uvece i obilaze samoposluge nakon zatvaranja, preskacu ograde i ulaze do kontejnera, odakle uzimaju hranu, koju koriste za svoju ishranu. Neki od njih zive uglavnom od te sakupljene hrane, iako hranu mogu kupiti sami.

U posljednje vrijeme i neke trgovine su se pridruzile osvjetljavanju ovog problema tako da se profiliraju na trzistu sa sloganima ” Zaustavi bacanje hrane” i slicno, a u isto vrijeme bombarduju ponudama u kojoj smo prinudjeni kupovati vise da bi bilo isplatljivije.

Drzava se takodje zauzela da porukama stanovnistvu upozori na zaustavljanja bacanja hrane. Izdaju se i kuharski prirucnici u kojima su recepti za jela od ostataka iz frizidera.

Pored trgovina, hrana se baca i u domacinstvima, jer se kupuje neplanski i previse, a hrana se ne iskoristi na vrijeme i iako mnogi misle da nije u redu bacati hranu, ipak je bacaju. Neki nalaze opravdanje u prezaposlenosti i nestizanju za iskoristavanje ostataka iz frizidera.

Ljudi koji sami proizvode hranu znaju koliko je potrebno da se jedna zivotinja uzgoji ili koliko je potrebno da jedna biljka izraste i sigurno je da se tesko odluce da bace nesto bez griznje savjesti. Potrosaci samo posegnu rukom na policu u trgovini.

Ili bace u smece.

Kako bacati manje hrane

  • Planirati kupovinu – nigdje bez spiska potrebnih namirnica
  • Paziti se impulsivne kupovine svjezih namirnica, koje vam nisu potrebne istog dana
  • Visak mesa zamrznuti odmah
  • Rucak za sljedeci dan planirati tako da se iskoristi visak namirnica od prethodnog dana
  • Ne kuhati vise nego je potrebno
  • Ne pretrpavati frizider, u nepreglednom frizideru lako se zaborave namirnice koje je trebalo potrositi
Sta je vase misljenje o bacanju hrane?

Slika 1, 2

24 odgovora na “Stop bacanju hrane”

  1. Super članak, vrlo, vrlo poučan. Ljudi su čudo! Što više imamo, sve smo ne zadovoljniji, bahatihji, ne zahvalniji i ne obazriviji. Problem je u tome što oni koji bacaju hranu i zagađuju planetu ne obraćaju pažnju na ovakva upozorenja. Njima jednostavno nije stalo. Al’ to ne znači da treba da prestanemo sa upozorenjem, jel’ verujem da će i njima svanuti jednog dana, samo se nadam da tade ne bude kasno.

    Ja se trudim da ništa ne bacim! Moja porodica je uzgajala većinu naše hrane dok sam odrastao, tako da razumem koliko truda i vremena stoji iza toga. Uvek sam obazriv pri kupovini hrane, i kupujem samo što mi je potrebno. Čak i na poslu sam vrlo oprezan! Restorani kao i supermarketi su takođe vrlo ne obazrivi i ne odgovorni pri bacanju hrane, a o ne adekvatnom recikliranju bolje da ne počinjem.

    Sve pohvale na odličnom članku i savetima

    Pozdrav
    Miroslav

  2. Gledala sam na Tv emisiju o jednom Danskom momku koji zivi od bacene hrane. Pravio je omlet oda jaja, paprike i sira koji je noc prije nasao u kontejneru jedne samoposluge.Vrlo interesantno i poucno, bas kao i tvoj danasnji post.
    Ja veoma rijetko bacim nesto od hrane. Kad vidim da neko nesto baci napomenem ih na dejcu u Africi koja umiru od gladi. Velike klasne razlike su ucinile da i ljudi na nasim prostorima sve vise traze hranu u kontejneru da bi prezivjeli. Vidjela sam u Sarajevu da ljudi kese sa kruhom objese na kotejner, da onaj ko zeli moze uzeti, da ne mora preturati po kontejneru.
    Ovo je tema o kojoj se mnogo moze pisati i svako ima nesto reci. Svaka cast Goco, jos jednom si napisala veoma zanimliv i aktuelan post.

  3. Ma ruzno je svakako ali svima nama se to nekad desi. Ja se trudim da kupovinu uvijek planiram i uvijek idem sa spiskom narocito na pijacu jer tad kupujem za cijelu nedelju a unaprijed smislim tacno sta cu kuvati do kraja nedelje. Ipak desi se nekad da bacim po neku vockicu koja se pokvari a da ja to ne primijetim dok nije kasno a sto se tice ostataka od rucka imamo dva psa koja hranim tim ostacima tako da to uopste ne smatram bacanjem. Ostatke hleba takodje obicno ponesemo djedu koji drzi kokoske a ako bas moram da gabacim onda ga ostavim sa strane ne u kontejner jer tako racunam da ce ga ipak neko iskoristiti za zivotinje. Isto radim i sa odjecom i obucom koja nam nije potrebna a nije bas u dobrom stanju da bi je nosila u Crveni krst

  4. Predivan post Gordana, za svaku pohvalu! Mene su od malih nogu učili da se hrana ne baca jer se sve može iskoristiti. Kada sada vidim da netko baci sendvič ili ostatak jabuke, ja se zgrozim, a ako mi je ta osoba bliska, baš se naljutim. Toliko ima gladnih ljudi na svijetu! U našoj kući hrana se ne baca. Ako ručak/večera ostane, jede se sutradan. Kao što kažeš – planirati kupovinu i znati za koliko se osoba kuha i koliko tko može pojesti. Zbilja mrzim kad se netko razbacuje hranom, a najradije bi je bacio nego dao drugome!

  5. Ne bacam apsolutno nista od hrane… Svi znamo podatak da planeta Zemlja ima dovoljno hrane (za sada) za sve njene stanovnike. Ipak,…Sokirala sam se kada sam cula da bogate zemlje bacaju hranu (meso) u more, jer je jeftinije od prevoza do izgladnjelih zemalja???!!!

  6. Svaka teorija pada u vodu kada zivis sa hubbijem koji ne jede 99% jela, a u taj postotak spadaju i ona plemenita (igra rijeci, na njemackom se ‘od juce’ kaze ‘von gestern’, a ‘von’ je plemenitaska titula). Elem…dok sam zivjela sa starcima (u ulozi djeteta) mi smo jeli podgrijano i planiralo se tako da se po mogucnosti nista ne baci (i nije se ni bacalo), a sada…hubbi mi stalno kvari racunicu, tako da mi u biti jedemo previse (da se ostatak ne baci) i zato ja moram na dijetu!!!
    Taj trend lova po kontejnerima je dosao i u Njemacku u vece gradove. Tu mislim na ljude koji nisu prinudjeni, nego se tako hrane iz ubjedjenja.
    Moj stav je pocisti ispred svojih vrata, znaci svako bi trebao kao sto je bilo ranije da planira kuhanje/kupovanje i baca sto je manje moguce. Samim tim i ne kupuje previse, pa bi valjda jednoga dana to imalo uticaj i na proizvodnju i prodaju i krug bi se zatvorio.

  7. Jako dobra tema Goco,iskreno ja ako sam na nešto osjetljiva to je bacanje hrane,zaista kod mene u kući vlada princip da se ekonomično vlada sa namirnicama i hrana se ne baca, kada je u pitanju kupnja, mrzim mahnito kupovanje,poneseno onim možda zatreba.U svakom slučaju kupujem namjenski,hranu iskorištavam ekonomično,a da treba poraditi više o svijesti ljudi na ovu temu,zaista treba:)

  8. Odlično, treba upozoravati na taj problem. Nije lako gledati povrće koje ti propadne pa ga moraš baciti, a naraslo je u tvom vrtu. Odmah se sprema u zamrzivač, uvijek se sjetim bake koja bi bila pretužna da bacim nešto za što je ona nekad morala raditi i čekati da dozrije, a tako i moja mama sa svojim malim vrtom.
    Ima u Zagrebu jedna organizacija mladih koji obilaze tržnice nakon zatvaranja i uzimaju povrće koje su prodavači ostavili jer ga nisu prodali pa spremaju ručkove i dijele ih besplatno po gradu. Sve kako bi upozorili da je to sve kvalitetna hrana koju bacamo – dok ima gladnih ljudi. Trebamo paziti, s poštovanjem se odnositi prema onome zbog čega smo živi. Imamo sreće što imamo mogućnost uzgojiti svoje povrće i voće ili nam je dostupno. Zamrznuti je lako, spremiti malo juhice od ručka u frižider i pojesti drugi dan… a pomoglo bi nam svima da naučimo cijeniti prirodu!

  9. Ništa ne bacam, ako se ne mora, ali to već znate. Nije da sam sklona recikliranju hrane, ali i to radim. Znaš ono, godinama spremam ručak a glavno jelo još nije otkriveno. Nisam rasla ni živela u izobilju i vodim računa o svemu, pa i o hrani, i uvek mi je žao kada treba nešto da bacim. Ne radi se samo o parama, već o tome da nije baš normalno razbacivati se onim što nas održava u životu, a toliko ljudi gladuje. A još kad vidim da u isti kontejner bacaju hranu i ostalo smeće, e, to mi je već bogohuljenje! Ne poštuješ hleb, bacaš ga gde stigneš, umesto da se to ostavi pa bar životinje da ga pojedu!
    Razumem o problemu koji iznosiš i ako se može moje mišljenje smatrati doprinosom, ja ga delim sa tobom!

  10. Gocke, baš super post!
    I ja, kao i svi se trudim, maksimalno da ne bacam ništa od hrane.
    Al mi se desi da ponekad moram i da bacim ponešto. Uvek me grize savest, i uvek se setim ljudi koji nemaju da kupe ni osnovne namirnice. Treba ljude podsećati, stalno, koliko su srećni što imaju hranu, vodu na dohvat ruke.
    Odlična akcija!

  11. ljudi se hrane iz kontejnera a lek za to je da se ne bogati ne bacaju hranu kako siromasni je ne bi uzeli! Ili kako na pristojan nacin ostaviti hranu siromasnima da se ne bi zavlacili u kontejner? Zasto mislite da u Danskoj gde neki se hrane na takav nacin, mogu i kupiti hranu? Ne bacaju hranu samo domacinstva, nego najvise marketi i to cesto i hranu kojj nije istekao rok. A kad i istekne ta hrana cesto jos nije pokvarena. Hajde, bolje da pricamo kako na dostojanstven nacin ostaviti visak hrane onima koji ne mogu da je kupe. Marketi namerno bacaju hranu jer vlasnicima marketa je u interesu da se hrana placa a ne da se uzima in kontejnera.
    Moji prijatelji koji su ostali bez posla se hrane na takav nacin, a malo novca koji zarade daju za racune.

  12. Ovdje se vise govori o trendu koji su pokrenuli mladi ljudi u velikim svjetskim gradovima da bi na taj nacin skrenuli paznju na povecano bacanje hrane. Hvala za komentar 🙂

Komentari su onemogućeni.