812314622_12872

Jedan clanak je ovih dana kruzio internetom, a radi se o clanku Michelle Combs “8 stvari za koje sam prestara” koji mozete procitati ovdje i koji su prenosili mnogi portali ili pisali clanke inspirisane ovom temom. Svi mi bez obzira koliko nam je godina mozemo u odredjenom periodu osjecati da smo prestari, pa se tako i u dvadesetim i u tridesetim mozemo osjecati prestari za nesto. Dvadesetogodisnjaci se osjecaju prestarim da hodaju sa roditeljima, tridesetogodisnjaci prestari za kasne nocne izlaske, zene u kasnim cetrdesetim za bikini ili kosu svezanu u konjski rep, pedesetogodisnjaci da zapocnu treninge ili trcanje, sezdesetogodisnjaci za novu tehnologiju.

Ukratko, autorica ovog clanka za sebe kaze da je prestara da se osvrce na misljenje nebitnih ljudi, prestara da cuti i ne reaguje na nepravednosti, da se nepotrebno brine kako izgleda, da se brine i izvinjava za nered u kuci, da nagomilava stvari koje joj ne trebaju, da nosi neudobnu obucu, da gubi vrijeme druzeci se sa osobama koje joj ne odgovaraju i sa kojima nema nista zajednicko i prestara da trazi stalno ono dobro u ljudima.

Ne znam za vas, ali ja sam se prepoznala u nekim od navedenih stvari.

Kada je rijec o obuci tu vec odavno vazi isto pravilo, udobna je uvijek na prvom mjestu i tu nikada nema dvojbe. Majica ili kosulja bez obzira na cijenu ili kvalitet nema neki veliki znacaj na to kako se osjecamo, ali kvalitetna obuca ima i neudobna obuca moze lako pokvariti neki lijep dozivljaj. Kada govorimo o hrani, prestara sam i za losu kavu, zatim recimo los kvalitet cokolade i uopste gotovu nezdravu hranu. Tu je jos niz drugih stvari, jer se godinama postaje mudriji i iskusniji, a izmedju ostalog prestara sam za nebitne stvari, nebitne price i prestara da gubim vrijeme i volim da su dani ispunjeni sto je bolje moguce i onako kako ja volim.

Za sta se vi osjecate prestarim?

6 odgovora na ““8 stvari za koje sam prestara””

  1. Ja sam za neke od stvari jos kao dijete bila ‘prestara’ i kao takva oznacavana ‘crnom ovcom’ u porodici. One ‘nebitne price’ su mi definitivno na prvom mjestu…desavaju se svaki dan, svakog trenutka i strasno me zamaraju !

  2. Da, zanimljiv članak, čitala sam ga već. Drago mi je da se neko usudio da na ovaj način iznese istinu o životu i nekim zrelim godinama, a da nije naišao na “osudu” okoline. Možda i jeste, ustvari, ali činjenica je da su se vremena promenila i da se, ipak, otvorenije govori o nekim stvarima ili se, bar, ne opterećuje formalnostima.

    Ne znam zašta sam prestara, ali neudobnu obuću nikad nisam volela. Nosila sam, jer je bila jedina koja je bila na raspolaganju. Neke stvari je diktirala moda, tržište. Prosto je to tako bilo.

    Ako bih morala da se odlučim za nešto, recimo, da sam prestara, ili bolje reći nemam živaca, da slušam gluposti, kukanje radi kukanja. Eto!
    Prestara sam da komentarišem nebulozne izjave i da tumačim šta je neko hteo da kaže. Ako nešto hoćeš da kažeš-kaži!
    Ustvari, uvek sam bila prestara za ove stvari.

    Ali zato volim i dalje da skačem po krevetu, iako nemam kondicije kao ranije. Volim da pustim muziku i da igram, volim da gledam crtane filmove i da se izolujem u svoj svet. I sve ostalo što me čini srećnom.

  3. Mislim da smo svi različiti i različito gledamo na stvari. Meni je mama uvijek govorila, vidjet ćeš ti kad budeš imala djecu, vidjet ćeš ti kad dođeš u te godine. Imam djecu i imam te godine, ali isto se ponašam i čini mi se da sam zrelija za puno stvari

Komentari su onemogućeni.