Cesto se govori o zamjeni slatkisa susenim vocem kao zdravijom varijantom, pa je tako i susenog voca sve vise na trzistu. Kod odabira suvog voca moramo biti pazljivi, jer mnoge varijante sadrze secer, pocev od susenih brusnica, a zatim i raznih varijanti tropskog voca. Najbolje rjesenje je uvijek procitati deklaraciju, a ako proizvod sadrzi 10 gr secera na 100 gr tezine svrstava se u slatkise, a ne zdravu namirnicu.
Jedan od proizvoda na koji takodje treba obratiti paznju su i susene marelice. Marelice koje su najrasprostranjenije na trzistu su zute boje. Kada su se nekada susene marelice pojavile na trzistu, kupci su ih lako mogli prepoznati, jer su licile na svjeze, a tako je ostalo i do danas.
Zuta boja se dobijala dodavanjem sumporovog dioksida koji se na ambalazi oznacava sa E220. U njemu se marelice drze od 12 do 24 sata, poslije cega se suse. Kada se jede susena marelica i osjeti peckanje na jeziku, treba je ispljunuti.
Nakon obrade sumporovim dioksidom, marelice se peru i suse, a uzorci se testiraju na ostatke sumporovog dioksida prije dolaska na police trgovina.
U EU je dozvoljeno maksimalno 2000 miligrama sumporovog dioksida na kilogram marelica, a u Americi 2500.
Sumporov dioksid se nalazi i na listi EU alergena, jer moze izazvati napade astme.
Smedje susene marelice nisu obradjivane sumporovim dioksidom, ali sadrze cesto pesticide ako nisu ekoloske.
Eeeee nazdravlje! Bas sam ih mislila vise konzumirati, hvala ti Gogo. Nisam citala jer racunam da je dobro jesti susene. Dobro smo i zivi sta sve ubacimo u organizam ne znajuci to.
Imas ekoloskih sada sve vise na trzistu, zdravije su, a ukus je sasvim drugaciji, puno bolji, ne moze se porediti sa ovim zutim.