Prva ovogodisnja preporuka za citanje je knjiga Yasmin Crowther “Kuhinja boje safrana”, koju cete sigurno voljeti, ako ste voljeli “Lovca na zmajeve”, “A planine odjeknuse” {procitaj vise ovdje} ili “Brick Lane” Monice Ali. Knjiga govori o zeni iranskog porijekla Maryam koja zivi dobar i skladan porodicni zivot u Londonu, ali koja kako godine prolaze sve vise osjeca prazninu u svom zivotu, povrsnost zivota koji zivi, razapetost izmedju dvije kulture, ceznju za rodnim krajem i odgovore na neka pitanja koja je bezuspjesno trazila i koja su je mucila cijelog zivota.
Nekada u mladosti Maryam biva kaznjena za nesto sto nije ucinila i nepravda koja je nacinjena prema njoj od njenih najblizih ne blijedi, vec godinama postaje bolnija. Jednog dana desi se u njenom zivotu nesto za sta ona sama osjeca krivicu i griznja savjesti je natjera da odluci napustiti sigurni dom i svakodnevnicu u Londonu i krene put svog rodnog mjesta gdje srece ljude koji je podsjete na to kakav bi joj zivot bio da nekada nije morala otici iz Irana.
Uporedo ovoj prici pratimo i pricu njene kcerke Sare koja je usred svoje zivotne tragedije ogorcena zbog majcinog iznenadnog postupka, ali koja ipak odlucuje da se sretnu u Iranu gdje saznaje za svu bol koju je majka nosila kroz zivot i o cemu nikada nije govorila.
Neobicno lijepo napisana prica prepuna divnih opisa kao opis vatreno crvene boje safrana ili gazela u bijegu i prica o tome kako se nekada u zivotu moraju donijeti odluke koje ce biti jednako bolne i za nas i za nase najblize.
Sta vi trentuno citate?