Moze li se uvijek racunati da kupujemo onaj proizvod koji je oznacen na licu ambalaze? Ili da je komad mesa u restoranu zapravo komad mesa?

Jedan od izraza koji se oznacava malim slovima na nalicju ambalaze evropskih proizvoda mesne industrije i sto je gotovo nemoguce vidjeti golim okom je “sastavljeno od komadica mesa”, a susrecemo ga na proizvodima koji samo lice na cijele komade mesa recimo sunke, purece, dimljene, pilecih prsa u tankim komadima i slicno koje su u mnogim sendvicima, na pizzama i slicno.

Svi znamo od kojeg dijela mesa se sunka pravi, ako je proizvod koji se reklamira kao sunka sastavljen od razlicitih komada mesa, zasto se ipak smije zvati sunka?

Kako se sastavlja meso, zapitace se mnogi, a oni koji ne citaju deklaracije ce i dalje biti u ubjedjenju da kupuju sunku pravljenu od dijela od kojeg se sunka inace pravi. Nekada su postojala pravila o tome sta se moglo zvati recimo sunkom, u novije vrijeme zakon su politicari promijenili u korist prehrambene industrije zbog mnogobrojnih zalbi, a obrazlozenje je bilo “ogranicene mogucnosti razvoja proizvoda”.

Tvornice prave proizvode od sastavljenog mesa pravdajuci se da trziste potrazuje ove proizvode, a sta o svemu zna obicni potrosac i jesmo li svi culi za takozvano ljepilo za meso.

Sta je transglutaminaza?

Da bi se sastavili komadici mesa potreban je neki industrijski proces cesto pomognut prahom koji se zove transglutaminaza ili thrombin. Iako je zabranjen u EU, ipak se prodaje u mnogim zemljama, samo ga sada nazivaju enzimom. U nedostatku zajednickih EU pravila u gotovo svim zemljama se moze sastavljati i prodavati sastavljeno meso.

Posto se ljepilo za meso vise ne naziva dodatkom prehrani, sada se ne mora oznacavati na deklaraciji, vec je dovoljno da stoji samo oznaka “sastavljeno od komadica mesa”.

U Danskim tvornicama, mesnicama i restoranima je recimo thrombin zabranjen, ali “sunka” koja je proizvedena u Poljskoj i u koju je dodan thrombin ili kako ga nazivaju “enzim” se moze prodavati u danskim supermarketima.

Znaci da potrosac ne zna da li je u spajanju mesa koristen sporni prah.

Sam proces spajanja mesa se moze pogledati u reklamama firmi koje u Evropi prodaju ovaj prah. Komadici mesa se pospu prahom i vodom, zamotaju i ostave u zamrzivac. Krajnji rezultat je cijeli komad mesa.

Ono sto je najtragicnije i najzastrasujuce u svemu je da su na ovom prahu oznake kojih se strogo treba pridrzavati kao recimo da se ne smije udisati i moraju se upotrebljavati maske i rukavice dok se radi s njim. Posljedice udisanja ovog praha mogu biti katastrofalne, a nikako ne smije dospjeti u oci.

Sta ovo ljepilo za meso cini u nasem organizmu i od cega se zapravo pravi ostaje da presudimo sami.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *