Plavi razlicak prepun cvjetnog nektara obozavaju pcele i pcelari ga cesto sade u blizini pcelinajaka, od davnina se koristio i u prirodnom lijecenju mnogih oboljenja, a ime mu je dao sam Hipokrat. Latinski naziv ovog cvijeta Centauera cyanus je u prevodu Kentaur {u grckoj mitologiji pola covjek, pola konj}. Stari Grci su ga upotrebljavali za lijecenje rana, pravili obloge od njega za bolesti ociju i mnoge druge bolesti.
Danas je razlicka sve manje u prirodi, jer nestaje pod uticajem raznih zaprasivanja i borbe protiv korova, a ako ga ima pokraj zasadjenih njiva, znaci da na tom mjestu nije upotreblajvano puno sredstava za zaprasivanje. Postoje bijele, roza i tamno crvene vrste razlicka, ali je violet-plavi najrasireniji. Ima dugu drsku cak do 70 cm, a cvjeta od juna do septembra.
Razlicak je veoma lako uzgojiti iz sjemena krajem zime na prozoru, a male biljke zasaditi u bastu u aprilu ili maju gdje ce se siriti sam i gdje cijelo ljeto mozete uzivati u njegovoj modro-plavoj boji .
Cvijet razlicka se moze koristiti svjez kao dodatak salatama, kao smoothie sastojak, u granoli ili u jogutima sa muslijem ili poslasticama, a osusen se upotrebljava za caj. Osuseni razlicak je i sastojak caja za vjecni zivot o kojem je bilo rijeci ovdje.
Divan! Nisam do sada znala kako izgleda.