6039139-pix-vgt

U Danskoj kulturi nije uobicajeno komentarisanje debljine, otvoreni komentari i zapazanja poput “jesi li se udebljao”, “zasto malo ne omrsavis” i slicni se ne smatraju primjerenim. Vlastita zapazanja na tu temu se precutkuju cak i kada sagovornik sam pokrene temu, ali se u razgovoru daje odredjeni vid podrske, ako doticna osoba sama isprica da je odlucila da pokrene nesto po tom pitanju i promijeni zivotne navike.

Ovih dana se zato vodi zucna polemika koju je izazvala jedna kolumna pod nazivom “Sta ima, debeli” u kojoj je autorica podijelila sa citaocima dozivljaj sa putovanja brodom na kojem je gledala djecaka starog 12 godina prekomjerne tezine kako sjedi sa roditeljima, jede pomfrit i zalijeva coca-colom. Kako roditelji ponekad nisu svjesni debljine svoje djece i obicno zadnji shvate problem, pozeljela je da se umijesa, ali je odustala upravo zbog tog poznatog ne mijesanja u privatnost i precutkivanja problema koji samo moze biti jos veci i tezi, ali ne misli da je postupila pravilno. Kako sama kaze kada komsija vozi stalno u drugoj brzini, u redu je da mu kazemo da ce unistiti auto, ali kada treba reci da jede manje, jer ce unistiti sebe, vise nije u redu.

O tome da li je pravilno ne mijesati se ili je pravilno mijesati se raspravlja se ovih dana zucno po socijalnim medijima.

Tema debljine je tabu kao sto je tabu pricanje o ekonomskim, psihickim i slicnim problemima. Komentarisanje debljine biva najcesce shvaceno kao podrugivanje i diskriminacija, a ne kao briga i paznja. Ipak, debljina se ne moze sakriti i ljudi sa prekomjernom tezinom danas, iako se to ne navodi kao razlog, teze dobijaju posao, jer se debljina cesto povezuje sa slaboscu, nedostatkom kontrole i discipline. Na nekim radnim mjestima radnici dobijaju pomoc u vidu kurseva o zdravijem nacinu zivota, ako debljina pocinje predstavljati problem za izvodjenje radnih zadataka.

Ljudi sa prekomjernom tezinom obolijevaju od bolesti savremenog doba i uskraceni su za mnoge radosti zivota, a ipak se suzdrzavamo da im prijateljski i dobronamjerno ukazemo na problem i pokusamo pomoci, jer se bojimo njihove reakcije, a oni postaju sve usamljeniji i deblji.

Smatrate li da ljudima treba ukazati na problem debljine? Kako se na ovaj problem gleda u vasem okruzenju?

PROCITAJ TAKODJE Metoda za pomoc djeci sa prekomjernom tezinom

PROCITAJ TAKODJE Hodajuci autobus

Photo kredit 1