Kada u Danskoj kupujete u samoposlugama, plasticnu vrecicu morate sami platiti, kosta otprilike pola eura, a godisnje se proizvede 450 milioner plasticnih vrecica. U trgovinama odjecom i cipelama vrecicu dobijete, a u vecim robnim kucama i trznim centrima ljubazna prodavacica ce pogledati imate li vec neku kesu u rukama i sa smjeskom ce vas upitati imate li mjesta ili zelite vrecicu, a na kasama su naljepnice s porukama stedi plasticne vrecice – cuvaj prirodu i slicno.
Jos uvijek nije zavladala totalna zabrana plasticnih vrecica, jer mnogi misle da vrecice i nisu toliko krive koliko nedisciplina ljudi, koji ih bacaju u prirodu.
Mnoge trgovina su zapocele proizvodnju vrecica od odpada plastike i plasticnih boca, koje su dozivjele veliku popularnost, jer se mogu koristiti dosta puta, a da im se nista nece desiti. Jedini nedostatak je da se morate sami sjetiti ponijeti ih prije odlaska u kupovinu. Takodje su popularne torbice od platna, kojih je sve vise i vise.
Vrecice od plasticnih boca i platnene vrecice nose cesto na sebi i neku poruku, a platnene su najcesce pravljene od pamuka, ciji su beraci radili u dobrim uslovima i dobili platu za svoj rad, sto poznajemo pod nazivom Fairtrade.
U pocetku su platnene vrecice radjene u manjim formatima, pa nisu bile idealne za kupovinu kucanskih potrepstina, te su s vremenom postajale sve vece i vece, a i poznati dizajneri su poceli ostavljati svoj pecat u ovoj oblasti.
Kupujuci platnene vrecice istovremeno stedite i novac, ali se ponekad mogu i dobiti u pojedinim radnjama. Mozete ih koristiti za sve, za setnju po gradu, kupovinu, za godisnji odmor, plazu, za pakovanje cipela u kofer, za drzanje sitnih stvarcica i slicne namjene.
Ja licno obozavam male platnene torbice i nigdje ne idem bez njih, a cak sam i prijateljicu “zarazila” sa pojavom.
Imam ih dosta, ali ponekad se desi da ih zaboravim ponijeti sa sobom, pa se onda svjesno kaznim i nosim namirnice u rukama, naravno do bicikla.
Moj mali doprinos ocuvanju zivotne okoline.
Evo da prva napisem komentar… Vec nekolikoo godina ne kupujem plasticne vecice 🙂 Bas kao i ti imam uvijek u torbi neku platnenu vrecicu u koju stavim to sto sam kupila. To je moj doprinos ocuvanju prirode,a i vlastita usteda.. zrno po zrno pogaca… pozz mojoj jaranici koja isto razmislja 😀
Hvala, Sanja!
I ja isto preferiram platnene vrećice imam ih podosta i lijepe su mi i korisne,to je eto mali doprinos očuvanju prirode ali bitan svakako..divan post:)
Hvala, Nely. Drago mi je da ti se svidja.
Uvijek (kada se sjetim) nosim platnenu vrećicu sa sobom. Imam ih par komada i u planu da napravim još par. Na placu uvijek minimiziram količinu plastičnih vrečica. Ponekad više a ponekad manje uspješno…
Da,tacno je, treba se sjetiti 🙂
Zahvaljujuci tebi nigdje bez platnene vrecice.
Samo tako nastavi.
Sjecam se vremena (u bivsoj J) kada su se vrecice kupovale i dobro cuvale – danas ih ima bacenih svuda… U ‘zapadnom’ svijetu se ipak nastoji uticati na svijest ljudi o priodi i njenoj zastiti.
Hvala za komentar, Jasna.
Nekada smo i mi bili ekološka država. Flaše od ulja su se vraćale, kao i flaše od Kole, piva, novine su se skupljale, nosile su se platnene vrećice i pletene korpe. Onda smo plaćali za plastične kese, pa su postale besplatne, a onda smo morali da molimo da nam ih udele. Sada ih dele i šakom i kapom i ja ih imam milion složenih i tako rado bi ih odnela negde na recikliranje. A onda su krenuli i zeleni platneni ekološki cegeri i priča se vraća na početak. Sećam se kad su svima zveckali cegeri sa praznim flašama na putu do prodavnice. Mnoge stvari nisu bile dobre, ali smo se onih dobrih tako rado odrekli, a vratiti se starom je teško.
Upravo tako, Jelena. Hvala za komentar.