Annette Fredskov je Dankinja, ima 41. godinu, a prica o njoj kruzila je proteklih dana medijima i izvan granica Danske. Annetti je prije tri godine postavljena dijagnoza skleroza, ali se ona odlucila za drugu verziju u kojoj bolest nece upravljati njenim zivotom. Pokrenula je svoj maraton pod nazivom “366 maratona u 365 dana” i za godinu dana pretrcala 15.443 km.
Mnogi od nas bi bili presretni da smo pretrcali jednu maraton distancu, a ona je tu istu distancu koja iznosi 42 km i 195 m trcala svakodnevno 365 dana. Posljednji dan pretrcala je duplo. Maraton je bio otvoren i za druge i svakodnevno se Anetti na njenoj ruti pridruzivalo najmanje troje ljudi, neki su cuvsi za nju dolazili i iz inostranstva da bi je podrzali. Posljednji dan pridruzilo joj se 200 ljudi i istrcalo s njom posljednji dan maratona i posljednjih 84 kilometra.
Annette je izlizala 19 pari patika za trcanje i dokazala svoj stav da svi ljudi mogu izdrzati vise nego sto sami misle i vodjena radoznaloscu dokazala sta se moze kada se udruze tijelo i duh i prestanemo sami sebe ogranicavati.
Posljednji dan maratona izjavila je da ljudi cesto zaborave sta sve mogu i bez obzira koliko nam izazova zivot priredi nasa je vlastita odgovornost da idemo dalje.
Tokom protekle godine Annette nije bila zaposlena, a projekat maraton je bio poduhvat njene porodice. To je bio prioritet, a zivjeli su od plate njenog muza i ustedjevine koju su imali. Trenutno se Annette odmara od napornog projekta i ima plan da ubuduce trci “samo” jedan maraton sedmicno. Iako ima dijagnozu, ne osjeca posebne simptome i smatra da joj kada bi sada uradila iste nalaze, ne bi postavili istu dijagnozu.
Jedan Belgijanac je kako je poznato do sada trcao 42 km svaki dan godinu dana, a Annette je istrcala i jedan vise – 366. maraton. Annette je majka dvoje djece i raduje se da nadoknadi propusteno, jer je svakog dana trcala od pola devet ujutro i nije mogla ucestvovati u porodicnim aktivnostima.
Svih 19 pari patika je bilo sponzorisano.
Uh,…Svaka joj cast. Sve smo mi zene maratonci – svaka na svoj nacin!
Znam da ne bih mogla uraditi ovo sto je ona (vjerovatno zato sto nemam zelju), ali bih recimo mogla ‘maratonski’ da pravim kolace, ako je neophodno.
Bas mi ses vidja ta Anette i nacin na koji razmislja! Kocnica za sve sto cinimo ili ne cinimo je u nasoj glavi. Treba vjerovati u sebe i svoje sposobnosti. Mene ovakvi ljudi jako inspirisu. Hvala Goco, jos jedanput si uspjela napisati prekrasnuj pricu.
Au! Svaka čast! Nemam reči… Zaista sjajna žena!
Svaka joj čast! Ma zapravo i njoj i svima koji su ju podržali.
Ova priča me se baš dojmila, Annette je pravi borac, neka sam ustraje , a lijepo je i da ima dosta onih koji je podržavaju !