Nedavno je na nas Netflix stigao film “Nase duse u noci” u kojem u glavnim ulogama glume Jane Fonda i Robert Redford, a snimljen je po istoimenoj knjizi americkog pisca Kent Harufa koja je zapravo i posljednja knjiga koju je ovaj nagradjivani pisac napisao prije smrti. Knjigu nisam ranije citala, a za film sam se odlucila iskljucivo zbog zvucnih imena glavnih glumaca cija gluma jednako fascinira i danas kada su oboje oko osamdesete godine zivota sto je Jane Fonda dokazala i nedavno u Netflix seriji Grace and Frankie o kojoj je ranije bilo rijeci.
Procitaj takodje Grace and Frankie
Film “Nase duse u noci” je prica o tihoj egzistenciji i o cvrstoj volji i snazi da se donese odluka o promjenama u kasnim godinama zivota, prica o prijateljstvu, ljubavi i prije svega smjelosti da se zgrabi sreca i ucute svi zli jezici kao i o tome da je ponekad potrebno srecu koja ne dolazi potraziti sam. Film je takodje prica o tome kako ljudi moraju donijeti odluku i izabrati, a unaprijed znaju da izbor samo moze biti samo pogresan, jer izborom rane ili sebe ili druge.
Addie i Louis zive godinama u susjedstvu, sami, svako za sebe. Addie nocima ne spava i dolazi na ideju da predlozi Louisu da uvece dolazi kod nje na spavanje. Iako zatecen ponudom, i sam usamljen i umoran od noci bez sna, Louis uzima papirnu vrecicu sa svojom pidzamom i papucama i pocinje svako vece odlaziti prijeko kod Addie na spavanje uprkos saputanju i osudama susjeda. Tako pocinje upoznavanje dvoje ljudi u kasnoj zivotnoj dobi koji provode veceri pricajuci i dijeleci price o svojim nesretnim brakovima i porodicnim tragedijama, a kroz radnju upoznajemo i njihove najblize izmedju ostalih Addies unuka koji stoji usred nove tuzne porodicne price i u Louisu pronalazi lik djeda.
Kada i Addie i Louisa obuzme zanos i pocinju sve vise razmisljati i radovati se dugim vecerima uz veceru i razgovor i mi se kao gledaoci pocinjemo radovati romanticnoj prici, pojavljuju se djeca, posebno Addies sin koji ne pokazuje nimalo odusevljenja novonastalim prijateljstvom.
Kada ljudi u nekim zrelijim godinama zivota ostaju sami, cesto provedu ostatak zivota usamljeni upravo zbog sebicnosti najblizih, zbog straha sta ce reci drugi, a ova prica nosi poruku da nikada nije kasno da se promijeni nesto u zivotu i dozivi blizina drugih ljudi. Odrasla djeca cesto uopste ne mogu prihvatiti takvu odluku roditelja i prihvatiti to da se moze naci nova sreca iako se ljudi nalaze u poznim godinama. Ovaj film nosi poruku kako da se prevazidje bojazan od toga sta drugi misle o nama i da postoje vaznije stvari u zivotu iako se zivot blizi svom zavrsetku.
Ovaj film je moja topla preporuka za pocetak nove sedmice.