Svima je poznato da je so vazna za zivot, cesto i neophodna u procesu pripremanja hrane, ali vecina ljudi unosi daleko vise soli nego sto se to moze zvati vazno, zdravo, potrebno ili preporucljivo.
Iako mislimo da hranu generalno ne solimo previse, so unosimo jeduci mnoge gotove proizvode, jer industrija ne stedi so prilikom proizvodnje, pa cak ni tamo gdje je najmanje ocekujemo kao sto je slucaj sa proizvodima za dorucak, proizvodima poput cornflexa, muslija, keksa, a koliko soli ima u pastetama, suhomesnatim proizvodima i slicno nije ni potrebno naglasavati.
Negdje se so dodaje za poboljsanje okusa, negdje za hrskavost, negdje za duzi rok trajanja, a problem je i to sto se u mnogim zemljama po zakonu ne mora oznacavati koliko je soli u odredjenom proizvodu. Negdje se cak so ne mora ni oznacavati u deklaraciji, pa nam ostaje samo da nagadjamo ima li je i koliko je gdje ima. Cesto je oznazena i kao natrium ili NaCl u deklaraciji sto ljudi koji traze so na deklaraciji cesto previde.
Postoje zakoni o dozvoljenoj kolicini soli koja se dodaje raznim pekarskim proizvodima, ali su poznati slucajevi gdje su u najboljim i najpoznatijim pekarama registrovane nedozvoljene kolicine soli koje su dodavane zbog poboljsanja okusa.
Preporucljive kolicine soli su 5 do 6 grama dnevno, a nekada davno ljudi su jeli manje nego 1 gram soli. Govori li nam ovo nesto?
Na vrh noža soli
Veliki unos soli je povezan i sa nekim bolestima zivotnog stila savremenog covjeka, a i dalje su rijetki industrijski proizvodi na kojima cete uociti natpis “sada s manje soli”. Istrazivanja pokazuju da cak par grama soli manje u ishrani, moze poboljsati zdravlje i smanjiti rizik od opasnih oboljenja za oko 20 %.
Kao i od slatkog, nije potrebno dugo vremena da se lagano pocinjemo odvikavati i od slanog. Smatra se da se vec nakon dvije sedmice u kojima izbjegavamo preslano ili dodavanje ekstra soli u tanjir, pocinjemo navikavati na novi okus.
Da li je potrebno toliko soliti paradajz ili kuhani kukuruz?
Pet načina kako da smanjiš so u ishrani
- Jedan od prvih i mozda najvaznijih koraka je da se so ne stavlja na sto prilikom postavljanja stola. Tako cemo izbjeci da solimo hranu sto se cesto radi iz ciste navike.
- Izbjegavati sve proizvode ciji naziv pocinje sa “Slani”, slane przene grickalice, kokice, cips, slani stapici i slicno.
- Izbjegavati industrijske dressinge za salate i umjesto njih praviti domace verzije daleko zdravije i sa manje soli gdje su sastojci maslinovo ulje, limunov sok, eventualno na vrh noza soli. Gotove supe, salame i gotova jela generalno su prepuna soli.
- Ne soliti hranu prerano, nego pred sami kraj u toku pripreme kada smo gotovi sa dodavanjem svih sastojaka. Mozda nam uopste i nije potrebno toliko soli koliko smo zamislili. Uvijek dodati samo malo soli, pricekati, pa probati tek kada je so sasvim rastopljena u jelu. Ako probamo prerano, cinice nam se da hrana nije slana. Razni zacini, poput kurkume, zatim zacinsko bilje, djumbir i cili mogu lako poboljsati okus vecine jela tako da nece biti potrebno dodavati previse soli. Przeni sezam moze biti dobar pojacivac okusa.
- Pri kuhanju dodavati uvijek sitnu so, jer se brze otopi i prije sticemo utisak koliko je jelo slano.
Djeca i so
Maloj djeci izmedju 2 i 10 godina je dozvoljena kolicina soli jos manja i iznosi 3 ili maksimalno 4 grama, pa je tako dobro zamisliti se koliko industrijske hrane djeca jedu u ovom uzrastu narocito proizvoda kao kornflex, cips i slicno.
Nije potrebno djecu od malih nogu navikavati na previse soli
Kornflex se na primjer lako moze zamijeniti zobenim pahuljicama, a mnoge industrijske grickalice ukusnim domacim zdravim koje se tako jednostavno prave od susenog voca i integralnih zitarica.