Buratta je italijanski mozzarella sir sa kremastom, mekanom poput vrhnja sredinom koji se prodaje samo na specijalnim mjestima izvan Italije, jer je svjezi sir koji se ne moze dugo odrzati i najbolje ga je potrositi 48 sati nakon sto je napravljen. Izgleda kao balon od tankog mozzarella sira napunjen mozzarella komadicima pomijesanim sa kremastim vrhnjem. Buratta sir zovu i kraljicom rucno pravljenih mlijecnih proizvoda iz juznog dijela Italije ciji unutrasnji mekani dio zbog usitnjenosti zovu stracciatella. Sa razlogom, jer okus je bozanstven. Buratta je najukusnija na sobnoj temperaturi, a najcesce se koristi za salate sa svjezim paradajzom i hrskavim kruhom, ali i za jela od tjestenine.
Ovaj sir sam probala prvi put nedavno u Barceloni u jednom restoranu gdje se sluzi autenticna napolitanska pizza, pa se tako jedno vece u Spaniji iznenada pretvorilo u uzivanje u napolitanskoj hrani i pravom italijanskom ambijentu. Kazu da nisi probao pizzu dok ne probas onu napolitansku. Pizza potice iz Napulja odakle se prosirila na cijeli svijet, a narocito su poznate dvije tradicionalne verzije pizza Marinara i pizza Margherita za koju kazu da ju je zasluzna italijanska kraljica Margherita. Lokalni pekar je za nju pekao razne vrste, ali ova jednostavna pizza sa mozzarella sirom, paradajzom i svjezim bosiljkom joj se najvise svidjela, jer je navodno bila u italijanskim bojama, crveno, zeleno, bijelo. Pizza Marinara je najjednostavnija i najukusnija pizza koja se moze zamisliti. Ukusno tijesto peceno sasvim kratko u specijalnim pecima sa mekim naduvanim krajevima premazano sosom od paradajza, susenim origanom i svjezim listovima bazilike.
{Napolitanska Marinara}
{Margherita}
{Tiramisu i limoncello, liker od imuna}
Divno izgleda taj fini sir u salati ♥ Volim sireve, a volim i pice, pa bih se sa uživanjem ručala u tom italijanskom restoranu, makar morala da zapucam do Barselone.. 😉