“Kad svetlost govori”

DSC_0016

“Kada stih dotakne istinu, a istina se dotakne srca, tada bivamo pesmom pobedjeni”

                                                                                                                              R. Ignjatovic

Svijet literature pruza za svakoga ponesto, inspirise nas, izgradjuje i oplemenjuje. Svaka nova procitana rijec nas obogacuje na neki svoj nacin, ispunjava ljepotom, a u danasnjem svijetu u kojem smo sa svih strana bombardovani strahovima, pravo je bogatstvo voljeti knjigu, traziti utociste u njoj.

Nedavno sam dobila na poklon zbirku pjesama Pantelije Milosavljevic koji zivi u Danskoj vec gotovo dvadeset godina i ujedno je porodicni prijatelj, pa mi je utoliko jos draze da vas upoznam s njim i predstavim vam njegovu knjigu. Pantelija je rodjen u Kostajniku, isao u skolu u Trsicu, njegova prva zbirka pjesama ” Nebeska ograda” objavljena je 1988. godine, a jos od rane mladosti poezija i likovna umjetnost su ogroman dio njegovog zivota. Tragove slikarstva ostavio je u Australiji i Italiji, a samostalne izlozbe imao u nekoliko gradova svoje domovine, ali i Danske, Italije i Njemacke. Pantelija je prisutan i u zbirkama haiku poezije i ucesnik je mnogih knjizevnih manifestacija.

Poezija P. Milosavljevic je poezija uz koju “citalac postaje pesnik i ucesnik u svemu” i u kojoj “pesnik ne kaze ja ovo dozivljavam, nego daje dozivljaj svakom citaocu na licnu upotrebu” rekao je  R. Ignjatovic pisuci o Pantelijinoj knjizi. “Tako Pantelijina pesma dobija onoliko varijacija na temu koliko ima citalaca” . Za vas sam izdvojila jednu od pjesama iz njegove nove zbirke “Kad svetlost govori”.

“Dobra pesma je kad kazes ono sto bi mnogi zeleli cuti, a ne mogu da izgovore” – P. Milosavljevic

Iz pamcenja

Vetar listove okrece

Izvrcu ruke dzepove

Ptice izlecu na jug

Jure konvoji slova

Niz zid sliva krug

Odlaze slike, more godina

Senke se oprastaju

Na zidu karte

U krugu spavaju