Belgijska cokolada je poznata u cijelom svijetu, a istorija joj pocinje jos u 17. vijeku kada su prva kakao zrna u Brisel stigla iz Juzne Amerike putem spanskih otkrivackih putovanja. Tako je pocelo sa pripremom ukusnog kakao napitka kakav su pile drevne juznoamericke kulture, a napitak se u Belgiji pio samo na kraljevskom dvoru na koji su dolazili visoki slojevi drustva.
Tu na kraljevskom dvoru kakao napitak je probao i tadasnji gradonacelnik Ciriha kome se okus novog napitka jako svidio, te je odnio ideju u Svajcarsku, a ove dvije zemlje su i danas najveci konkurenti na podrucju cokolade.
Cokolada je u Belgiji postajala sve popularnija, a u vrijeme nimalo slavne kolonizacije Konga u vrijeme kralja Leopolda kada je u ovoj sirovinama prebogatoj zemlji poginulo mnogo ljudi ili radilo u veoma teskim uslovima, Belgijanci su nasli neogranicene izvore kakao zrna i tako postavili Belgiju u sami vrh tadasnje trgovine cokoladom. Otvorene su i prve trgovine cokoladom, a nakon toga pojavile su se i praline, cokoladne loptice punjene raznim punjenjima.
Ono sto belgijsku cokoladu cini drugacijom od drugih su same sirovine i proces proizvodnje koji sadrzi i dio poslovnih nikad neotkrivenih tajni koje se cuvaju i prenose s koljena na koljeno u mnogim porodicnim radionicma cokolade.
U proizvodnji belgijske cokolade se zapravo ne koristi industrijska masnoca kao palmina mast i slicno, vec se vecina cokolade pravi od kakao paste, secera i kakao maslaca, tamna cokolada sadrzi vise kakaoa, mlijecna se mijesa sa mlijekom, a bijela se pravi od iskljucivo od kakao maslaca i secera.
Naravno u vecini belgijskih cokolada je sadrzaj secera dosta visok i iako su pravljene od kvalitetnih sirovina, ne znaci da se mogu jesti bez griznje savjesti.
