Jedan djeciji vrtic u Kopenhagenu uveo je prije nekoliko godina neobicnu zabranu koja je izazvala veliku polemiku, ali koja se pokazala kao odlicna ideja koju su poceli prisvajati i drugi vrtici u Danskoj. Radi se o zabrani dugih rastanaka roditelja sa djecom prilikom odlaska djece na izlete autobusom ili prilikom svakodnevnog ostavljanja djece prije radnog vremena.
Mnogi roditelji su praktikovali dugotrajne rastanke, mahanje, cak i trcanje za autobusom nakon cega bi se djeca rastuzila i nisu vise vila raspolozena za druzenje sa drugarima. Kratak i brz pozdrav s djetetom, bez dramaticnih oprastanja cinio je da se djeca umjesto da budu tuzna fokusiraju na ono sto ih ocekuje u toku dana i raduju druzenju i igri sto je bilo i velika pomoc pedagozima koji su trosila manje vremena da tjese djecu i mogli se posvetiti djeci.
Ponekad je djeci svejedno kada se razdvajaju sa roditeljima pred vratima vrtica, jer su mozda vec ugledala drugare, a dramaticna razdvajanja ucinila bi da se osjecaju sasvim suprotno. Ako se ponekad rasplacu pred vratima, roditelji ih mozda utjese trenutno, ali ce se scena ponoviti kada na kraju roditelji ipak moraju otici.
Ako su djeca odlazila autobusom na izlet ili slicno, zabrana mahanja i dugog pozdravljanja se pokazala i jako prakticna, jer roditelji vise nisu morali stajati na vjetru i kisi i cekati da se autobus udalji, nego su mogli zuriti sljedecim dnevnim obavezama i poslu, a sa druge strane su odahnuli oni roditelji koji ponekad nisu imali vremena da cekaju da autobus da djecom krene, nego su bili prinudjeni krenuti ranije put posla, jer vise nisu osjecali griznju savjesti “losih roditelja”.
Danski mediji su ovih dana objavljivali veliki broj misljenja i komentara o ovoj temi i tome da li neko treba da se mijesa u ovakve stvari ili ne i da li se ovoga puta preslo preko granice.
Ispravno ili ne? Sta vi mislite o zabranjenom mahanju?
Photo kredit 1
Ispravno, nego šta! Uvela bih zabranu i kod nas! Radila sam 36 godina u prosveti, kojih sam se budalaština nagledala od strane “brižnih” roditelja bolje da ne pišem… Burni spraćaji i sačekivanja, nepotrebna drama i patetika koja decu samo opterećuju..