Njemacka nikada nije bila na vrhu moje liste mjesta koje bih voljela posjetiti i svaka posjeta Njemackoj se svodila na predugi, stotine kilometara dugi i vreli njemacki autoput u toku ljetnog odmora, ali nedavna posjeta jednom malom gradu na sjeveru Njemacke me je uvjerila u nesto sasvim suprotno. Sarmantni, bajkoviti grad Libek, koga su kroz istoriju zauzimali i Danci i Francuzi, rodni grad Tomasa Mana, njegove poplocane ulicice, gradjevine od crvene cigle, tornjeve i zvonike Unesco je uvrstio na listu svjetske kulturne bastine. Duh ovog okruzenog vodom srednovjekovnog grada i njegovi raskosni hramovi inspirisu i osvajaju na prvi susret, a ono sto se odmah zapazi je cvijece kojim ovaj grad obiluje, ali i mnostvo drugih predivnih detalja. Libek je grad koji svoja vrata otvara mnogim turistima i zaista ima mnogo toga za ponuditi.
Vise o ovom bajkovitom gradu u jednom od narednih postova.
I moj muzic je prije par godina posjtio Libek i vratio se sa divnim slikama i utiscima.
Kroz Njemacku sam samo ‘proputovavala’..iz istog razloga kao sto je tvoj bio – nedostatak interesovanja ili zelje da je upoznam. Kasnije sam nailazila na reportaze koje su me uvjerile u suprotno. Treba imati vremena i para da se posjeti sve sto se zeli (zato imamo listu sa prioritetima).
Divne fotke, posebno su mi za oko zapele one šalice 🙂
Ni mene Njemacka nikad nije interesovala kao turisticka zemlja, mada vjerujem da postoje ovako lijepi gradici kao ovaj….
Vidi oko ti se nekako duze zadrzavalo na lavandi…prelijepa je,….. , naravno I ostale slike su super!
Bila sam blizu Libeka, ali ga nisam posjetila i sada mi je baš žao zbog toga, krasno si nas upoznala sa ovim lijepim gradićem, uživala sam u slikama grada.