Uvijek sam voljela 1. januar. Tih i miran dan, najmirniji u godini. Trgovine zatvorene, ulice prazne, tek pokoji automobil prekine tisinu. Idealan dan za odmor ispred televizora uz poneki vjecni film kao Prohujalo s vihorom ili Doktor Zivago.
Ovaj prvi januar je za mene bio drugaciji. Posjetila sam sa svojom porodicom jedno malo poluostrvo u blizini ostrva Fyn (Danska) na kojem zivim.
Prekrasno malo poluostrvo Helnaes me je stvarno odusevilo, iako je dan bio oblacan i tmuran. Crkva, stari svetionik,prekrasna velika imanja, more…
Mogu samo zamisliti kako je tek lijepo ljeti. Poznato je kao mjesto koje privlaci umjetnike, koji svoje nadahnuce traze u ljepotama prirode Helnaesa, daleko od gradske buke.
Mozete li zamisliti da je vasa kuhinja u zgradi starog svetionika i da dok perete sudje gledate u beskrajno plavetnilo mora i neba?
Nazalost, dan je u Danskoj trenutno jako kratak, nismo ni trepnuli, a mrak je poceo da pada. Bio je ovo neobicno lijep dan.
Kazu zivot nisu dani koji prodju, nego oni kojih se rado sjecas. Ovo ce biti jedan od tih.
Kratka prica u kojoj sam se pronasla i po filmovima, koje si navela, i po opisu ostrva, kao da sam se tamo i ja zatekla. A, slike su nestvarno lepe, kao iz bajke.