Vafle je uvijek lako pripremiti, ne zahtijeva previse ni vremena ni materijala i niko im lako ne odoli. Mogu se jesti uz cokoladu, uz sladoled, uz voce, slag i izgledati jako dekorativno ukraseni na raznorazne nacine. Pravljenje vafla moze okupiti cijelu porodicu, a za promjenu vaflli mogu biti i u slanoj verziji.
Prvi aparati za pravljenje vafla poticu jos iz 14. vijeka i sastojali su se od dvije ploce koje su se drzale u plemenu, a unutrasnjost ploca imala je razlicite ugravirane znakove kao religiozne, ratne i slicno.
1869. godine u Americi je patentiran aparat za vafle koji je bio jednostavna verzija ovoga koji poznajemo danas, a prvi elektricni je proizveden 1918. godine.
Poznati su americki, belgijski i francuski vafli, a iako se cine isti, razlikuju se i po obliku, ali i sastojcima i okusu. Americki su deblji ili visi i nisu hrskavi, kao ni preslatki, jer im se najcesce dodaje javorov sirup kao prilog. Francuski vafli su jednostavni i tanki i sa laganijim prilozima.
U Belgiji se vafli serviraju na svakom uglu i nemoguce je proci ulicama bilo kojeg belgijskog grada, a da ih ne uocite ili osjetite njihov miris.
Na danasnjim fotografijama su cuveni belgijski vafli koji su kao i americki dosta visoki ili debeli, ali su daleko sladji zbog jedne vrste smedjeg secera koji se dodaje u tijesto, a udubljenja na njima su veca i dublja nego na ostalim vaflima.
The Sister
Jeanneke Pis je 50 centimetara visoka statua – fontana, odgovor na daleko cuveniju i poznatiju Manneken Pis, jedan od simbola Brisela. Od milja je zovu Sister,a ujedno je pored statue i bunar zelja iz kojeg sav novac ide za istrazivanje karcinoma.
Po njoj je nazvano i jedno od poznatijih mjesta u Briselu na kojem se moze uzivati i u nesto drugacijim vaflima pravljenim od brasna slanutka i dodacima kao sladoled od soje i slicno.
