Kao gradski kvart, opasan zidovima od crvene cigle u belgijskom gradu Leuven nedaleko od Brisela nalazi se Groot Begijnhof osnovan jos 1232. godine. Begijnhof je bio neka vrsta samostana ili zajednice i aktivan sve do 1980. godine, a u njemu su zivjele samo neudane zene.
U to vrijeme je zbog ratova bilo vise zena nego muskaraca te su najvise udovice i djevojke ovdje pronalazile utociste i materijalnu sigurnost, a svojim radom, rukotvorinama i ucenjem raznih zanata pomagale bolesne i siromasne u gradu. Pravila zivota ovdje nisu bila previse stroga, kao u klasicnim manastirima, pa su stanovnice uz neka ogranicenja mogle imati dodir sa ostatkom svijeta, izaci iz kolektiva ako su zeljele ili ga napustiti ako bi se udale.
Ovakvi vidovi religioznih zajednica nastajali su u Belgiji i Holandiji u 12. vijeku odakle se ideja sirila u Njemacku i Svajcarsku. Danas je 13 ovakvih gradjevina medju kojima i ovaj u Leuvenu koji se smatra najocuvanijim na Unesco listi zasticenog kulturnog nasljedja.
Begijnhof je danas u vlasnistvu Univerziteta u Leuvenu i sluzi vecinom kao smjestaj za goste – studente, istrazivace koji posjecuju Leuven ili predavanja koja se odrzavaju u nekim od gradjevina, pa zato ne cude bicikla koja se mogu vidjeti naslonjena uz stare zidove.
Ono cime ovaj grad unutar grada odusevljava je mir i tisina koju pruza posjetiocima, dah proslosti koji se osjeca u svakoj ulicici i malim bastama i parkovima unutar naselja i tragovi zivota i vrijednog rada zena kojima je ovo nekada bio dom.
