Idli je naziv za ove kao snijeg bijele jastucice od rize koji poticu iz tradicionalne juznoindijske kuhinje. Pominju se cak u nekim drevnim indijskim djelima, a 30. marta im se obiljezava i svjetski dan.
Za idli sam tek skoro cula, sasvim slucajno. U moju zgradu se doselila mala porodica iz Indije. Kod njih sam vidjela posudu za kuhanje na pari (poput ove na fotografiji 2). Bila sam sigurna da je to nesto veoma vazno u njihovoj kulturi kad su je nosili sa sobom sa juga Indije dolazeci u Dansku zbog poslovnog projekta koji traje pola godine.
Jednog dana su me iznenadili sa ovim tanjirom jos toplih okruglih peciva od fermentirane rize i jos su za potpuni ugodjaj uz njih pripremili pikantni domaci chutney od kikirikija sa zelenim cilijem i djumbirom.
Imaju blagi kiselkasti okus i jednako su ukusni i hladni dan poslije kao prilog uz kuhanu hranu.
Nekada se za pripremu idlija koristio indijski urad dal (eng. black gram) vrsta graha koji lici na lecu, a danas se idli sve vise pravi od mjesavine sa rizom. Proces pripreme pocinje namakanjem preko noci, a ujutro se idli priprema u posebnim kalupima za kuhanje na pari i onda se jos topli sluze za dorucak. Mogu se sluziti i uz rucak ili veceru i zamakati u socna, bogato zacinjena kuhana jela kojima obiluje indijska kuhinja.
Photo Credit 2