Autori knjige “Ikigai, japanska tajna dugog i sretnog zivota” Hector Garcia i Francesc Miralles razgovarali su sa jednim od najstarijih ljudi na svijetu koji zive na japanskom ostrvu Okinawa o tome kako zive, sta rade, sta jedu, kako se rekreiraju i kako razmisljaju. Pored Okinawa stanovnika najdugovjecniji ljudi zive u jos cetiri od pet takozvanih Plavih zona svijeta koje se nalaze na oznacenim tackama {karta ispod} Kalifornije, Kosta Rike, Sardinije i Grcke. Ono sto je zajednicko za dugovjecne stanovnike svih ovih zona je izmedju ostalog manji unos kalorija, kretanje i manje mesa u ishrani.

Japan je zemlja u kojoj ljudi zive dugo, a razlozi dugog zivota su prije svega ishrana, zatim dobar zdravstveni sistem i svijest Japanaca koji idu preventivno lijecniku i rade na sprecavanju bolesti, ali je dug zivot povezan i sa samom kulturom Japana, tradicijom i zivotnom filozofijom. Biti uvijek aktivan i raditi i onda kada se vise ne mora raditi, jesti umjereno i misliti pozitivno.

Okinawa je ostrvo poznato po velikom broju dugovjecnih ljudi, daleko iznad svjetskog prosjeka. Na ovom ostrvu je krajem Drugog svjetskog rata 200 000 ljudi izgubilo zivot. Neznatan broj srcanih bolesti na ostrvu Okinawa je svakako povezan sa ishranom, te se zato ova ishrana istrazuje sirom svijeta.

U cuvenoj Okinawa ishrani postoji 15 prirodnih antioksidanata, a to su:

  1. Tofu
  2. Miso
  3. Tunjevina
  4. Mrkva
  5. Goya {gorki krastavac}
  6. Kombu alga
  7. Kupus
  8. Nori alga
  9. Luk
  10. Klice soje
  11. Hechima {vrsta krastavca}
  12. Edamame mahuna {kuhane ili sirove}
  13. Slatki krompir
  14. Paprika
  15. Sapincha caj

Sapincha je caj koji se najvise pije na Okinawi, a mjesavina je zelenog i jasmin caja koji kao sto je dokazano na Univerzitetu Okinawa snizava holesterol u krvi. Na drugoj strani zeleni caj ima veliki broj provjerenih dejstava kao sto je na primjer poboljsanje cirkualcije. Ova mjesavina caja se moze se kupiti svuda, cak i u automatima na ulicama. Obicno ga piju do 3 solje dnevno.

Stanovnici Okinawa ostrva se pridrzavaju savjeta da ne unose vise od 10 gr soli dnevno, a svakodnevno unose najmanje sedam vrsta voca i povrca, 30 % dnevnog unosa kalorija dolazi od povrca.

Secer gotovo da ne jedu, a ako ga koriste onda je to seser secerne trske, slatkisi i cokolada nemaju veliku ulogu u ishrani, jedu samo trecinu slatkog od onoga sto jedu prosjecni Japanci.

Ribu jedu tri puta sedmicno, mesa jedu vrlo malo i to par puta sedmicno.

Ogimi – selo stogodisnjaka

Najvise stogodisnjaka na Okinawi zivi u selu Ogimi koji nisu samo najstariji nego su i dobrog zdravlja, jer jedu trostruko vise povrca od ostalih, vise soje, ribe i algi, a manje rize od prosjecnih Japanaca.

Takodje jedu Shikuwasa voce koje se i uzgaja u selu i ima okus izmedju mandarine i limete i prepuno C, B vitamina, karotina i minerala. Citrus-voce sadrzi nobiletin koji sprecava izmedju ostalog zakrecavanje krvnih sudova i secerne bolesti, a voce shikuwasa ga sadrzi 40 puta vise nego recimo narandza.

Hara hachi bu – princip je pravilo kojeg se uglavnom svi pridrzavaju, a sastoji se u tome da se prestaje jesti kada je stomak pun 80 % sto znaci da se prestaje jesti na vrijeme. Ovo pravilo potice jos iz 12. vijeka i kaze da se ustvari treba jesti samo dvije trecine od onoga sto se zapravo zeli pojesti. Zato su porcije hrane u Japanu manje nego u drugim zemljama.

Imaju najnizi procenat srcanih oboljenja, dosta se krecu. Istrazivanja u svim plavim zonama svijeta gdje zive najstariji ljudi pokazala su da najstariji ljudi nisu oni koji su se najvise bavili sportom nego oni koji su se najvise kretali.

Stanovnici sela Ogimi  su u stalnom pokretu i iako su u poznim godinama ustaju rano, rade u svojim basticama, uzgajaju povrce i ciste korov. Praktikuju tai-chi vjezbe i Radio taiso {mozete ih pronaci na You Tube} vjezbe koje su Japanci naucili uz radio i koriste ih za jutarnje kratko razgibavanje i zagrijavanje i tako zapocinju dan.

U mnogo razgovora koje su autori ove knjige vodili sa stanovnicima sela dugovjecnih ljudi zakljucili su da vecina njih ima puno zajednickih zivotnih pravila kao sto su: da se ne brinu, provode dosta vremena u drustvu ljudi koje vole i cije im drustvo prija, zive bez zurbe, optimisticni su i imaju svoj Ikigai.

Ikigai

“Ikigai moze biti smisao zivota i usreciti covjeka. Ne kosta nista i pristupacan je svakome”

U nama postoji strast ili talenat koji daje smisao zivotu i tjera nas da dajemo najbolje od sebe. Japanci misle da svako u sebi ima Ikigai, neko ga je svjestan, neko ga jos uvijek trazi. Stanovnici ostrva Okinawa smatraju da je Ikigai razlog zbog kojeg se ujutro ustaje. Onaj ko ga je nasao ima sve sto je neophodno za dug i sretan zivot, tvrde autori ove knjige koja pomaze citaocima u pronalazenju vlastitog Ikigai. Imati Ikigai daje covjeku zadovoljstvo, srecu i smisao zivota.

Neki od Ikigai zakona koje su autorima knjige predocili stogodisnjaci Okinawa ostrva su: da covjek mora uvijek biti aktivan i nikad ne ici u penziju, jer uvijek postoji nesto sto covjek moze raditi i uciti, ici polako i sigurno, jesti manje, provoditi vrijeme uz drage prijatelje, biti u dobroj formi do sljedeceg rodjendana, smijati se, ici u prirodu, biti zahvalan, zivjeti u sadasnjosti, ne zaliti za prosloscu, ne bojati se buducnosti, pratiti svoj Ikigai.

Ikigai moze biti sve, stanovnici sela stogodisnjaka su naveli samo neke u razgovoru sa autorima ove knjige, Ikigai su i obicne male svakodnevne stvari, one koje nas cine sretnim, pa su tako odgovarali:

“Uzgajam svoje vlastito povrce i pripremam hranu od njega, to je moj ikigai”

“Srecem se sa mojim prijateljima i pricamo. Uvijek se radujem sljedecem danu kada cemo se opet vidjeti. To mi je jako vazno u zivotu”

“Pricati sa onima koje volis svaki dan, to je tajna dugog zivota”

“Ja sjedim i pletem trstiku, to je moj Ikigai”

Ova knjiga je prevedena na vise jezika, takodje i na nas, tako da vjerujem da je vecina moze pronaci, a moja topla preporuka je da je procitate i otkrijete da li vec imate vas Ikigai. Knjiga obiluje dobrim savjetima i dosta se moze nauciti iz nje kao izmedju ostalog kako smanjiti stres, kako imati dobar i zdrav san, koliko su vazne svakodnevne rutine, ustajanje i lijeganje u isto vrijeme i slicno, zasto je potrebno raditi na sebi svakodnevno, sta je logo – terapija koja nas uci da gledamo naprijed, koliko je vjezbanje znacajno za nase tijelo, cak i ona najednostavnija da samo ustanemo sa stolice ili podignemo ruke uvis.

Jedan komentar na “Ikigai – japanska tajna dugog i sretnog života”

  1. Blago njima. To im je vec u genetskom kodu. Nama treba neko da nas pokrene i protrese da budemo zahvalni Bogu sto smo zdravi, sto cujemo, vidimo, osecamo, sto imamo divnu decu, prijatelje. Ako vec nema u nasim glavama, onda ima u knjigama. I to je nesto sto moze pokrenuti zelju da se pronadje bolji put. Pa eto, da probamo menjati nesto sto ne stima.

Komentari su onemogućeni.