Ove sedmice je u dijelu Danske u kojem zivim zimski skolski odmor koji vecina koristi za odlazak na skijanje u Italiju ili Austriju ili pak u brdovite dijelove Skandinavije, najcesce Norvesku. U ovo vrijeme dok zimski odmor jos nije zavrsen, vecina Danaca vec ima planove i kupljene aranzmane za ljetni godisnji odmor koji se najcesce odrzava u julu.
Danci su poznati kao nacija koja voli putovanja i na putovanja izdvajaju mnogo novca. Putovanja su cesto visoko prioritirana u odnosu na druge stvari.
Veoma cesta pojava je da na odmor ide vise generacija jedne porodice zajedno. Cesto takve odmore aranzira i finansira starija generacija koja ima vise novca na raspolaganju, jer su se rijesili kredita za kuce i imaju manje troskove svakodnevnog zivota od svoje djece. Tako na odmor putuju zajedno 3 generacije, ponekad i 4 i to vrijeme ujedno koriste za kvalitetno provedeno vrijeme sa porodicom za koje u uzurbanoj svakodnevnici ne ostaje previse vremena. Moze to biti i iz prakticnih razloga da bi recimo bake i djedovi pomagali oko male djece, ali je cesce da na odmor poziva generacija onih preko 60 starosti. Ovakva putovanja praktikuju 4 od 10 porodica, a posebno ljudi u godinama od 20 – 39 idu na odmor sa svojim roditeljima.
Proslava okruglih rodjendana ili ljubilarnih godisnjica braka je nesto cemu se pridaje velika paznja, ali dosta ljudi izabere da umjesto organizovanja proslave pozove porodicu na neko putovanje. Ponekad slavljenik placa putovanje, ali je isto tako normalno da se porodica pozove na neko putovanje u sklopu proslave, a put i smjestaj placa svako za sebe.
Posto su Skandinavci jako prakticni, pred polazak na ovakva putovanja cesto se organizuje jedno vece na kojem se raspravlja plan putovanja, izleti i obilasci, ali i razmotre moguci problemi i konflikti, zbog cega bi mogli nastati i kako ih sprijeciti. Zato se unaprijed moze planirati vrijeme ili dijelovi dana koje ce svako imati samo za sebe, a i pojedini posebni jutarnji rituali i navike oko dorucka se na primjer mogu obaviti prije zajednickog dorucka.
Neko smatra ovakva putovanja dobrim, neko ne, ponekad zavisi s kojim dijelom porodice se putuje, muzevim ili zeninim roditeljima, dok neki ljudi nisu uopste za zajednicke odmore, pa ni sa prijateljima s kojima se inace druze. Razlike u svakodnevnim navikama i porodicnim kulturama mogu zagorcati dane odmora koje svi s nestrpljenjem ocekuju i kojima se raduju veliki dio godine.
Kakve su vase navike oko godisnjeg odmora? Da li mislite da je zabavno ici na odmor sa vise generacija porodice? Idete li ponekad na odmor sa prijateljima?
Kratki odmori (vikendi ) sa prijateljima su mi dragi; za ostalo bas nisam sigurna. Pretpostavljam da bi bilo OK ako vecina ima ista interesovanja i zelje.
Mislim da uopšte nije zabavno ići na odmor u takvoj varijanti, ko god to bio. Porodica je porodica, to stoji. Mi se volimo, družimo, sve je to lepo, ali meni je, iskreno, malo naporno da sad razmišljam oko čega bi mogao nastati konflikt, kako to rešiti itd. Deluje mi previše poslovno.
Volim na odmor da idem sa svojim detetom, ne volim čak ni svog sestrića da vodim zbog prevelike odgovornosti. Ipak je to tuđe dete, koliko god ga ja volela.
Išla sam na odmor sa prijateljima, članovima porodice i zato sve ovo pričam. Ako možeš da ideš sam, tj. sa svojom porodicom-idi, ako ne možeš, onda nemoj. Oko dece, ipak roditelji treba da imaju brigu i odgovornost, a ne babe i dede. Na kraju krajeva, tako se ljudi i zbližavaju, jer imaju momente kad su sami.
Mislim da kod nas tako nešto jednostavno nije moguće, na žalost.