Jedna poznata cvjecara u centru Kopenhagena dobila je ovih dana ogromnu paznju u medijima i to na jako negativan nacin, toliko negativan da su je kupci poceli bojkotovati i zaobilaziti u sirokom luku. O cemu se zapravo radi?
Cvjecara je godinama smjestena u samom centru, a na plocniku ispred nje se i ljeti i zimi moze kupiti predivno cvijece po prihvatljivim cijenama i omiljeno je mjesto gdje se stanovnici Kopenhagena snabdijevaju cvijecem. Cvijece je predivno, svjeze, jer se prodaje brzo i tesko je proci, a ne zastati. Ja sam ga u vise navrata slikala, a slike zavrsavale na blogu.
Prije nekoliko dana se u cvjecari odigrala scena izmedju kupca i mlade djevojke za pultom. Stariji gospodin je izabrao cvijece, usao u cvjecaru da plati i ljubazno se obratio djevojci s molbom da mu upakuje cvijece. Ona mu je kratko i ostro odgovorila da ne pakuju cvijece (zbog niskih cijena), a on je onda jednako ljubazno pitao moze li mu prodati komad papira sa pulta, pa ce on sam zapakovati. Ni to nije moglo uz opasku da prodaju cvijece, a ne papir. Slucajno se u cvjecari kao kupac nasla direktorica jedne firme koja se umijesala u ovu mucnu diskusiju s opaskom da li zaista moze biti tacno da starijem gospodinu ne mogu izaci u susret. Medjutim dobila je isti odgovor.
Pitajuci se gdje je nestalo ljudsko saosjecanje i toplina i da li je usluga u Danskoj zaista tako losa otisla je kuci i napisala na svom Facebook profilu sta joj se dogodilo.
Taj njen status je zadobio toliku paznju, ljudi su ga dijelili, pa dijelili, komentarisali, a onda su pocela pozivanja na bojkot cvjecare, a sve je kuluminiralo kada su se i poznate licnosti pocele oglasavati oko slucaja. Sa Facebook-a se prica prosirila na novine i tv. Samo na jednom danskom blogu pricu o tome je vidjelo 200 000 ljudi.
Naravno da je to pogubno za poslovanje ove cvjecare, ali vlasnik nema namjeru da mijenja koncept u kome prodaje jeftinije cvijece bez pakovanja, tvrdi da u ovoj frekventnoj radnji zaposleni nemaju ni vremena za vise osim da pozdrave i naplate, a i da razmazeni danski kupci ne mogu ocekivati visi nivo usluge za 20 danskih kruna.
Nasuprot njemu mnogi misle da dobra i ljubazna usluga nema nista sa vremenom niti cijenama produkta koji se prodaje. Generalno se usluga u Danskoj cesto kritikuje u poredjenju sa uslugom u nekim drugim zemljama sa kojima se Danska poredi. U ovim kriznim vremenima kada ljudi vise razmisljaju gdje ostavljaju novac radje ga ostavljaju tamo gdje im se obracaju na lijep nacin. Konkurencija je ogromna, potrosnja manja i svaki kupac je dragocjen.
Uostalom, kupci su ti koji su donijeli uspjeh ovoj cvjecari.
Vijesti na Facebook-u se sire nevjerovatnom brzinom cemu smo svakodnevno svjedoci. Dobre vijesti brzo, lose jos brze. Mnogo puta je sirenje vijesti na Facebooku-u u cilju pomoci ljudima odigralo znacajne uloge, ali sirenje vijesti ponekad moze za nekoga imati i katastrofalne posljedice.
Zelim vam ugodan i lijep vikend!
Predivno cvece i kako je lepo videti sve tako zajedno na okupu, ovde su nazalost cvecare postale prava retkost, a cvece je preskupo tako da ga ljudi sve manje kupuju… ne secam se kada sam videla toliko cveca na jednom mestu.:) Nadam se da ce se vlasnik te cvecare zamisliti i promeniti nacin ophodjenja prema kupcima, pa da cemo mozda sledeci put procitati i drugaciju vest – ljubazna prodavacica zapakaovala divan buket.:)
Da i ja. Hvala ti za komentar 🙂
Mene uvijek rastuži ovakvo ponašanje prodavača, pa zašto je takav problem ljubazno i sa osmijehom sve ovo reći, cvjećari dođe na isto, a kupac se skroz drugačije osjeća. Uz ovo predivno cvijeće osmijeh bi svakako lijepo stajao 🙂
…pitam se da li je lekcija naucena?!
I ja bih ih bojkotovala to zasigurno,zaista ljubaznost i neka ljudska toplina ne košta ništa,a toliko puno znači..divan post Goco baš sam ga u jednom dahu i sa zanimanjem pročitala..veliki pozdrav!
Wow, kolika je moć facebooka ponekad nismo ni svjesni. Cvijeće je krasno i šteta što prodavačica nije bila malo ljubaznija, pa nije taj papir od zlata da ga nije mogla dati kupcu (kad ga već ne prodaju), a ovako će cvjećarna biti na većem gubitku.
Na zalost, danska usluga je medju najgorima koje sam ikad dozivjela bilo gdje. Ne samo kad se prodaje cvijece, nego i u kaficima, buticima, supermarketima. Izuzetak su Irma i profesionalniji restorani, gdje zaposljavaju obucene konobare.
Veoma mi je drago sto je ta prica bila rasirena na FB. Ok je ako imaju princip da se ne umotava cvijece, ali mogla je dati ili prodati komad papira.
To te ja pitam! Našla! A usput pročitala još toga …. 🙂
Naime, nisam isti čas mogla komentirati, a baš me dojmio post i razmišljala sam o njemu, čak ga i prepričavala, a nisam, priznajem baš imala ni osjećaj da je toliko prošlo :).
Naime, ne znam ništa o danskoj usluzi, ali generalno nam se, svima, dogodilo slijedeće: Želimo brzu i što jeftiniju uslugu, nemamo vremena čekati da nas posluži prodavač, kupujemo u velikim hangarima, trpamo u kolica, odnedavno sami i skeniramo, pa čak i plaćamo, nadgledaju nas kamere ili jedan čovjek po više prodajnih mjesta. Prvi put kad su se te stvari počele događati trebali smo reagirati, ali nismo, pogotovo na to ne reagiraju mlađi, jer je njihova sposobnost prilagodbe na novotarije brža i lakša i njima je to interesantno. Starije takve stvari plaše.
Čudila sam se još pred petnaestak godina mojoj mami kad je pokazivala znakove nervoze i upravo fizičke nelagode u velikim shopping centrima i tražila da ih napustimo, nije mi bilo jasno zašto se uzrujava što su nečemu u trgovini promijenili mjesto. A onda sam neki dan ušla u dućan, zapucala na mjesto na kojem se nalazi(lo) ono što sam htjela kupiti i to tamo nisam našla. Niti sam uspijevala dokučiti gdje su ga premjestili. Pa sam lutala tražeći stvar i čovjeka koji će mi reći što su napravili i gdje se nalazi to što trebam. Možda zvuči smiješno, ali osjećala sam se osobno uvrijeđena. Kao da netko radi od mene budalu. Kupujemo u trgovinama veličine nogometnih igrališta i k'o mahniti lutamo među policama …… Zamisli kad se to još dogodi starim ljudima koji se otežano kreću.
Ja sam naizgled malo odlutala od teme tvog posta, ali sve je to posljedica istog. Što više novaca, uz što manje posla s korisnikom u što manjem vremenu ……
Dobro je da su to podijelili na Facebooku, ali nije krivnja samo u vlasniku cvjećarne. Korisnici su dobili su što su htjeli, u kratkom vremenu svoje cvijeće kao na traci, unificirano. Vlasnik je proces i uslugu sveo na minimum potrebnog da bi to ostvario željeni profit. Nitko se nije pretjerano bunio kad se to događalo, dapače hvalili su takvu uslugu, Starac je, nažalost, pao kao kolateralna žrtva.
Hvala za komentar, Tadeja. Slazem se s tobom i ni sama ne volim kada u radnji gdje uvijek kupujem sve ispremjestaju, pa dok se ponovo ne naviknem gubim puno vremena trazeci. Mogu ti reci da se stariji ljudi jos i dobro snalaze u svemu tome i u svim novinama, jer im ponekad zaista nije lako. Nisi se udaljila od teme, volim uvijek cuti tvoja razmisljanja na razne teme 🙂
Tako se i treba ponašati prema neljubaznim i nekulturnim trgovcima! Mene su jednom u našim Plodinama jako uvrijedili, ponizili i uz to još i pokušali opljačkati. Ni više ni manje nego zamjenica poslovođe me povrijedila i od tada nikada više nisam ušla kod njih. Štoviše, nitko od mojih prijatelja i obitelji ne kupuje kod njih, jer naravno da sam im sve ispričala i predočila dokaz. Jednom su dobili, tisuću će puta izgubiti. Ne priznajem trgovačku himnu koja glasi “Tko ne zna varati-taj ne zna prodavati”, a u Plodinama je očito pjevaju. Možda i s rukom na prsima, kako je već uobičajeno nekim političarima. Himna i himba. Daleko im kuća! Danski kupci dokazali su da su prije svega ljudi i dobro je što zaobilaze ovakvog prodavača. Barem prodavača ne fali nigdje, ima k'o pljeve.
Tako se i treba ponašati prema neljubaznim i nekulturnim trgovcima! Mene su jednom u našim Plodinama jako uvrijedili, ponizili i uz to još i pokušali opljačkati. Ni više ni manje nego zamjenica poslovođe me povrijedila i od tada nikada više nisam ušla kod njih. Štoviše, nitko od mojih prijatelja i obitelji ne kupuje kod njih, jer naravno da sam im sve ispričala i predočila dokaz. Jednom su dobili, tisuću će puta izgubiti. Ne priznajem trgovačku himnu koja glasi “Tko ne zna varati-taj ne zna prodavati”, a u Plodinama je očito pjevaju. Možda i s rukom na prsima, kako je već uobičajeno nekim političarima. Himna i himba. Daleko im kuća! Danski kupci dokazali su da su prije svega ljudi i dobro je što zaobilaze ovakvog prodavača. Barem prodavača ne fali nigdje, ima ih k'o pljeve.