Svi koji vole eksperimentisati sa zacinima znaju da se u kuhinjama cesto nakupi povelik broj raznovrsnih zacina koje ne uspijemo uvijek brzo potrositi sto nas cesto dovede u dilemu da li je u redu koristiti ih iako je zadnji datum upotrebe davno istekao.
Ako ih pravilno cuvamo, zacine uglavnom mozemo upotrebljavati i nakon isteka roka oznacenog na pakovanju, ali stajanjem se zacin ipak mijenja, pa je ponekad u jelo potrebno staviti vecu kolicinu zacina koji je duze stajao.
Zacine uvijek treba cuvati na tamnom mjestu i daleko od izvora toplote sto je upravo najveca pogreska koju vecina nas cini, jer je najprakticnije da stoje pored sporeta kako bi nam uvijek bili na dohvat ruke. Iako su bocice sa raznobojnim zacinima cesto i jako dekorativne u nasim kuhinjama, najbolje mjesto za cuvanje zacina su ipak ladice. Neke moderno dizajnirane kuhinje imaju vec predvidjene ladice za bocice sa zacinima.
Kada treba baciti zacin
Cesto drzimo zacine i na kuhinjskim napama sto je jos vise pogresno, jer zacine treba uvijek paziti da ne ovlaze. Zacini u prahu kao sto je recimo paprika, kardamom, cimet ili kari upijaju vlagu, ako stoje blizo kuhinjske nape ili sporeta, te su pogodni za razvoj bakterija. Takodje ovakvi zacini sadrze etericna ulja koja na ovaj nacin mogu postati gorka i time se i sam zacin mijenja.
Ako direktno iz bocice sipamo zacin u jelo, para iz serpe takodje moze ovlaziti zacin. Ovlazeni zacini u prahu se pocinju grudvati, a primjetimo li grudvice u zacinima u prahu, najbolje ih je baciti.
Zacini kao origano, timijan, bazilika i slicni se ne mogu pokvariti na taj nacin, ali gube aromu dugim stajanjem.
Zacine treba cuvati dobro zatvorene, jer mogu poprimiti mirise od onih vise aromaticnijih, te se tako moze desiti da jelo ima sasvim drugaciji okus od zeljenog. Zato ih ne treba drzati u poluotvorenim vrecicama u kojima se ponekad kupuju, nego ih usuti u staklene teglice sa zatvaracima.