Ako uzgajamo vlastiti grah ili ga kupujemo na trznici, trebalo bi da vodimo racuna o grahovom zizku, maloj napasti, sicusnim crnim insektima koji prave rupice u zrnu graha. Grahov zizak susrecemo vise u toplijim podrucjima, a pored graha moze napasti i zrna lece, soje i suseni grasak. Kada sa polica samoposluga kupujemo upakovani grah ne razmisljamo o tome, jer ga u takvom grahu ni nema, jer je kupovni grah uglavnom zasticen sredstvima protiv grahovog ziska.
Kada donesemo grah sa trznice i ako ga zelimo sacuvati duze, najbolje je da ga odmah ocistimo od mogucih kamencica ili zemlje, te spakujemo u kesice i odlozimo u zamrzivac gdje bi grah trebalo da stoji otprilike 48 sati. Nakon toga se grah izvadi, dobro prosusi i cuva u dobro zatvorenim staklenkama ili platnenim vrecicama. Plasticne vrecice nisu najbolje rjesenje kod cuvanja suvih namirnica kao tjestenina, caj, grah i slicno.
Ako je u grahu bilo larvi grahovog ziska, nece prezivjeti.
Kako cuvate grah? Postoji li jos neki efikasan nacin u borbi protiv grahovog ziska?
Vise niti ne mislim o takvim stvarima, jer grah kupujem ‘na malo’ kad mi zatreba. Mislim da je mama, nekada davno, stavljala suho lisce lovora u grah i sve zajedno pakovala u platnene vrecice (hladni, suhi spajz).