Vec odavno je prodaja putem interneta rasirena i veoma uobicajena pojava u mnogim zemljama, a putem interneta kupuje se gotovo sve. Kupovina na internetu je lak i brz nacin da bez stresa i zurbe kupi sve sto je potrebno. Mnoge trgovine na internetu rijesile su i problem vracanja odjece veoma lako i na besplatno u slucaju pogresne velicine i slicno. Naravno kupovina na internetu moze zavrsiti i sasvim pogresno, ako se odvija na neprovjerenim stranama, ali moze i prerasti u problem prekomjerne i nepotrebne kupovine.
Cijene na internetu su cesto dosta nize od onih u fizickim radnjama i buticima zbog manjih troskova smjestaja i manjeg broja radne snage. To je i jedan od najcescih razloga zasto se mnogi odlucuju na ovaj vid kupovine. Srazmjerno tome sto je broj trgovina na internetu sve veci veci je i broj radnji koje su prinudjene staviti kljuceve u bravu ili otpustati radnike zbog nedostatka kupaca. Posebno su pogodjene trgovine odjece i obuce koje isticu jednu pojavu koja je sve vise i vise uzela maha. Vecina nas voli isprobati odjecu prije kupovine sto na internetu naravno nije moguce. Zato ljudi dolaze u butike, isprobavaju robu sve dok ne nadju pravu velicinu, a onda se zahvale, odu kuci i kupe tu istu stvar na internetu dosta povoljnije. Najveci problem imaju trgovci u specijalizovanim radnjama kao sto su trgovine foto aparatima u kojima trgovci odgovaraju po pola sata na sva pitanja kupaca, objasnjavajuci prednosti i mane odredjenih aparata da bi im se isti zahvalili i kupili isto na internetu.
Iako su razvoj i tehnologija dali moc i slobodu kupcima da svoj novac mogu trositi u bilo koje doba i bilo gdje u svijetu, mnoge radnje prave planove kako doskociti ovim “kupcima” i kako ih zapravo prepoznati, pa se cak i obucavaju trgovci posebno u radnjama sa kamerama kako da reaguju i da takve kupce usluze oni koji su se pokazali kao najbolji prodavacii pokusaju prodati trazenu stvar.
U Australiji su cijene iste kod kupovine u trgovini ili preko interneta. Kupim cesto nesto sto je tesko (lokalno) pronaci u trgovini u mojoj velicini.
Nije da baš idemo isprobavati po dućanima pa tražiti jeftiniji proizvod na internetu, ali moram priznati da smo dva puta bili “lažni kupci”. Jednom je suprug probao marku tenisica koje do tada nije kupovao da vidi koji mu broj odgovara i takve naručio preko Amazona za 400 kn (u dućanu kod nas je cijena bila 1200 kn), a ja sam na isti način kupila gojzerice.
Razumijem da je trgovcima teško, jer ne mogu konkurirati jeftinijim proizvodima koji se mogu kupiti putem interneta, ali isto tako treba shvatiti i kupce koji žele isti proizvod kupiti jeftinije.