Made in China

markat2

Premalo i prerijetko razmisljamo o tome odakle dolazi nasa odjeca, gdje je sasivena i pod kojim uslovima, da li su radnici dobili platu i slicno. Vecina odjece koju danas kupujemo po buticima je sasivena u Kini, Bangladesu ili Indiji i iako vecina lanaca odjece tvrdi da su uslovi rada u redu, cesto u javnost procuri prava istina. Tako smo nekada culi za ceduljice koje su mlade siromasne kineske djevojke stavljale u dzepice na farmerkama koje su sile i koje su kasnije pronadjene. Ceduljicama su slale poruku svijetu o tome kako mukotrpno rade veliki broj sati i koliko pari farmerki moraju sasiti u toku dana. Ponekad su radile do 22 sata navece sa samo jednim satom pauze za toplu supu, jer za drugo nisu imale dovoljno novca. Mnogi dokumentarni programi osvijetljavali su ovaj problem, nakon kojih su kupci bojkotovali odredjene lance i njihove proizvode. Nazalost, stvari se zaboravljaju, jer uvijek iskrsne nesto novo sto zaokupi paznju. Jedan od takvih dokumentarnih programa je posebno ostao u mom sjecanju, a pokazivao je sudbinu radnika u tvornicama koje proizvode rucnike. Radnici su radili u jako losim uslovima, u direktnom dodiru sa varikinom i ostalim hemikalijama, udisali isparavanja. Gotovo da nisu imali nokte ni na rukama ni na nogama. Radilo se o ljudima koji zbog neznanja ne koriste ni ono pomagala sto im se omogucilo, a niko se ne izgleda nije brinuo da ih nauci. Poslije toga nikada vise nisam kupila rucnik u radnjama, medju kojima na primjer Jysk za koje se culo da prodaju rucnike radjene u fabrikama u Indiji. Mnogi radnici koji rade u fabrikama odjece obolijevaju rano, posebno na plucne bolesti zbog udisanja isparavanja otrovnih hemikalija. Kada su preko 35 godina, obicno ih otpustaju, jer njihovo tijelo nije vise u stanju da izdrzi naporne poslove.

Najnoviji slucaj je poruka  o losim uslovima rada “Forced to work exhausting hours” zasivena kao ekstra etiketa na haljini koju je kupila Rebecca Gallagher. Haljina je kupljena u Primark lancu koji ima butike izmedju ostalog i u Londonu. Iz Primarka su porucili da bi voljeli da im Rebecca posalje haljinu kako bi mogli ispitati slucaj. Rebecca priznaje da nikada ranije nije razmisljala o toj problematici, ali sad joj je lose pri pomisli da je njenu ljetnu bluzu sila umorna i slabo placena radnica u nekom drugom dijelu svijeta.

Nemaju svi robni lanci vlastite fabrike u Aziji, pa se tako moze desiti da iznajmljeni radnici u jednoj fabrici rade jedan dan za jeftini lanac , jedan dan za skuplje dizajnerske kuce.

4 odgovora na “Made in China”

  1. Ovdje je sve ‘made in China’. Jako su nam blizu, jeftina radna snaga, tako da mnogi zatvaraju fabrike i salju robu u Kinu na obradu (pa ponovo uvoze nazad ). Onda napadaju Kinu kako je glavni zagadjivac na zemlji…??? Sto se tice izrabljivanja; istina je – drugaciji radni uslovi nego u razvijenijim zemljama, medjutim mnogi su tamo sretni da mogu zaraditi ikakve pare i pruziti djeci sretniju buducnost. Najvise sto me ljuti je to da dizajnerske kuce koriste iste usluge siromasnih, placaju im bijedno a sami zaradjuju velike pare (+ mnogi od nas posezu za skupim predmetima ‘sa imenom’, i na taj nacin podrzavamo izrabljivanje). KAPITALIZAM i njegovi zakoni!

  2. Posjetili smo Primark kad smo bili u Engleskoj i kupili par sitnica, ali nismo našli takvu etiketu. Vjerujem da tekstilni radnici rade u ekstremno lošim uvjetima, ali nisu samo oni izloženi izrabljivanju. Kao i većina ljudi, ne razmišljam o tome, ali onda ostanem paf kad čujem iz prve ruke da npr. radnice jednog našeg trgovačkog lanca u noćnoj smjeni farbaju zidove trgovine. Prestrašno! Posla je, nažalost, sve manje i poslodavci znaju da mogu izrabljivati radnike do krajnjih granica uz parolu “ako nećeš ti, ima ih na birou koji hoće”

Komentari su onemogućeni.