Tokom ljeta nemoguce je bilo ne vidjeti ili ne cuti pricu oko razlaza Severine i kralja bakra Milana Popovica, a tokom jednog intervjua Milan je pomenuo razlaze u Skandinaviji kao dobar primjer koji bi mogao posluziti drugima. To mi je dalo inspiraciju za danasnji post.
Razlaz ili razvod je cesta rijec u Danskoj i po broju razvoda Danci su pri vrhu evropske liste. Statistika kaze da se u 2012. godini razvelo 42, 7 procenata svih brakova, ali je realno broj razlaza i veci, ako uzmemo cinjenicu da dosta ljudi zivi nevjencano. Na visoki broj razlaza utice vise stvari, a neke od najznacajnijih su ekonomska nezavisnost, visoki standard i briga drzave za samohrane roditelje. Sva djeca u Danskoj bez obzira na primanje roditelja ili princevsku titulu dobijaju do 18. godine djeciji dodatak koji se uvecava djeci razvedenih roditelja.
Kao jedan od novijih razloga navodi se i duzina zivota danasnjeg covjeka. Od 1999. godine porastao je i broj razvoda osoba u pedesetim godinama za 40 procenata, a godine oko odlaska u penziju su otprilike godine u kojima se Danci prestaju razvoditi.
Veliki broj razvoda poceo je dolaskom zena na radno trziste, a evropska statistika pokazuje da su u mnogim evropskim zemljama brojevi razvoda u porastu, ali su jos uvijek u juznijim zemljama kao sto su u Danskoj bili prije 30 godina.
Nakon razvoda se starateljstvo nad djecom obicno dijeli na oba roditelja, a veliki broj djece ako je moguce zivi kod oba roditelja na smjenu. Jedan broj djece odlazi samo na vikende kod drugog roditelja.
Ono sto je specificno za Skandinavce je da pokusavaju ostati u sto je moguce boljim odnosima sa bivsim supruznicima i odrzavati dobru komunikaciju. Tako se planiraju godisnji odmori, putovanja, bozicne proslave i slicno na kojima nije neobicno da se svi sastanu. Uvijek navedem primjer moje kolegice s posla koja ponekad kad je potrebno cuva djecu iz novog braka svoga bivseg zeta.
Ako su poslije razvoda zasnovali nove porodice taj kontakt se prosiruje i na nove bracne partnere. Zato se u Danskoj uveliko govori o novom tipu porodica u kojima zive roditelji sa tzv. mojom, tvojom i nasom djecom.
Radjen je i dokumentarni program na tu temu u kome smo mogli pratiti zivot porodica u kojima bracni partneri imaju djecu iz prvih brakova i svoju vlastitu. Djeca iz prvih brakova dolaze na smjenu zivjeti kod njih, odakle idu u skolu i na sve druge aktivnosti. Na prvi pogled sve izgleda jako haoticno, ali zapravo nije tako. Sve funkcionise kao jedna institucija u kojoj se jako puno komunicira i planira.
Veci procenat razvoda je u naprednijim zemljama, tj tamo gdje zene (u glavnom) ne zele i ne moraju da trpe. Fino je ipak i poslije razvoda ostati u ‘ljudskim’ odnosima.
Civilizirani ljudi uvijek traže kompromis i sasvim je realno očekivati od njih ovakav način ponašanja kao što je u Skandinaviji i u situacijama kada se razilaze,cijela ova priča mi je baš bila zanimljiva.
Ja mislim da se ljudi previse razvode jer se vise ni ne trude spasiti brak… Razvod je OK ako je jedino resenje i ako je pre toga preuzeto sve da se veza spasi (razgovori, savetovalista). Tek ako nema drugog resenja, onda razvod treba biti opcija. I kod nas je sve vise razvoda, ali se i brakovi sve lakse sklapaju. Mladi se upoznaju, ona ostane trudna i kao ‘moraju’ se vencati (koja glupost!). Onda se razvedu za dve-tri godine jer se nisu ni voleli…
Jedina normalna porodica za dete je ona koju cine roditelji i deca. Sve ostalo mogu biti OK alternative, ali samo ako moraju…
Naravno, ako do razvpda i dodje, treba biti na civilizovan nacin, bez skandala i sa normalnom komunikacijom posle…
Ja ipak najvise volim porodicu tipa mi i nasa djeca. Nekako mi je to sve mnogo komplikovano a posto djeca dolaze u kontakt sa djecom koja im nisu rodjena braca i sestre i njihovim roditeljem mislim da ipak moraju osjetiti razliku kad negdje idu i mislim da ipak vjerovatno pate zbog toga. Razvoda jeste sve vise svuda ali svakako zbog toga sto zene mogu da priuste samostalan zivot a i nema osude okoline kao nekad. Ipak nije mi ja sno da ljudi stupaju u brak i poslije par godina vide da nemaju nista zajednicko i razvedu se. Mislim sta su radili prije nego sto su se uzeli?
Civilizovano nema šta! Ako su se već razveli onda je sjajno da svi budu u dobrin odnosima ako je moguće. Mislim da je ključni problem u Srbiji što ima mnogo nasilja u porodici a onda je nemoguće imati dobre odnose posle razvoda.
Interesantan post i nikako ne mogu zaobići da ne prokomentarišem. Vidiš po mojim proračunima i razmišljanjima razlog ovakvom načinu života, tj. velikom broju razvoda u ekonomsko naprednijem zemljama je upravo u tome, u naprednosti. Ja verujem u ljubav i planiram da sa svojom suprugom provedem ostatak života, al’ mi ne znamo šta nosi sutra, a šta 20, 30 godina. Ja verujem da svi treba da pokušaju sve moguće opcije pre razlaza, al’ ako ne ide fer prema supružnicima i prvenstveno deci je da se zajednica razreši. Ja sam nedavno imao raspravu sa mojom Indijskom porodicom, koji su hteli da me uvere da je ugovoren brak u Indiji mnogo bolja i jača zajednica nego brak iz ljubavi u Americi, koja opet ima vrlo visok procenat razvoda. Indijci takođe navode to da je procenat razlaza u Indiji vrlo mali. Pa sagledajmo situaciju u zemljama kao Indija, Srbija i ostale konzervativne i donekle ne razvijene zemlje. Žene ne rade, a ako rade to su stereotipni poslovi, koji su loše plaćeni. Kultura takvih nacija u svakom smilsu, političkom, socijalnom i religijskom srozava ženu na niski rod a muškarca na visoki. Jednakosti nema. Takođe većina muškarac je ‘učeno’ od malena da je ok ‘ponekad’ udariti ženu ako to zatreba, da je on uvek glava porodice, a i da je ok da ponekad ‘zaluta’ u tuđi krevet ako ga zasvrbi. Svaka velika religija sveta suzbija lik žene, a što je država siromašnija i konzervativnija uticaj religije je sve veći. Takođe razvedene žene u ovakvim sredinama su uvek ‘obeležene’ kao ‘polovnjače’, odbačene, žalosne itd. Vrlo često i njihovi roditelji, prvenstveno otac im ne pruža ruku, jel’ smatra da žena treba da trpi sve ispade muža. Pitanje je dal’ bi razvedena žena u takvoj sredini mogla da se preuda, da dobije dobro plaćen posao, i da je društvo prihvati kao ‘normalnu”? Moj odgovor je NE. Zato žene u takvim sredinama ćute i trpe prevare, batine, maltretiranje i ostale ispade, jel’ znaju da nikad neće biti finansijski i emotivno stabilne van zajednice. Zemlje zapadne Evrope i Amerike su donekle dovele jednakost među polovima, prešli preko glupih društvenih normi, i zaobišli religiju koja bi trebala da pomogne svima, al’ u sustini pomaže samo pojedincima, prvenstveno muškom rodu. Žene na zapadu dobijaju odlične poslove, zarađuju dobro, države, porodica i okolina ih podržava, a u takoj sredini žena zna da može biti sama na svojem i odlučuje se da okonča brak koji ne funkcioniše. Kako se situacija kod nas poboljšava i kako postajemo otvoreniji prema svetu položaj žene se menja, društvo takođe, zbog čega vidimo i povećan procenat razvoda. Kad bi svaka žena kod nas rešila da ostavi muža koji je il’ vara, il’ maltretira, ne poštuje, zapostavlja, itd. verujem da bi procenat bio vrlo visok, možda čak i veći nego na zapadu, jel’ ovakve radnje muškog roda su kod nas mnogo uobičajenije nego u zapadnim zemljama. Zato mi ne trebamo da se varamo da smo bi kao društvo bolji jel’ je procenat manji, to je samo jedna obična zabluda.
Svaka cast Miroslave!
To ja zovem napredno društvo. Mislim da razvod nije loša stvar ukoliko su supružnici civilizovani ljudi. Probati spasiti brak je naravno najbolja opcija, ali ako više nema ljubavi, šta ima da se spašava. Najstrašnije mi je kada ljudi ostanu u braku zbog dece, pa kad deca porastu i imaju svoje živote onda oni ostanu jedni sa drugim, nesrećni i bezvoljni. Preziru se, čak se ni ne svađaju. Ne znam, mislim da je takva žrtva prevelika i da dete može sasvim srećno da odrasta ukoliko roditelji posle razvoda imaju civilizovane odnose i ako se poštuju.
A ako posle razvoda imaju užasne odnose, zamisli tek kakav bi bio taj brak da je opstao… Ja tu ne vidim srećnu decu.
Post mi je jako interesantan i kod tebe uvijek pročitam dosta informacija za koje nisam znala. Razvod nije nimalo lijepa stvar, ali nekada je neminovan ili barem mislimo da je tako pa tako i postavimo stvari. Dobro je kada je razvod civiliziran i odnosi normalni, prije svega u odnosu na djecu i brigu o djeci, ali kako često znam vidjeti i čuti i o mučnim razvodima gdje najviše djeca pate uvijek posmislim da li je baš tako trebalo.
Severinu i Milana iskreno ne bih komentirala, a mislim da je bolje da niti njh dvoje puno ne komentiraju 🙂
Najlakše je razvesti se i na taj način riješiti brige. A gdje je trud, tolerancija i sve ostalo? Ljudi se više ne trude…
Zvuči kao ono što su nekoć bili – vikinzi. Zajednica gdje se svi brinu za cjelokupnu dobrobit zajednice. Ono što nama može zvučati čudno, zapravo nije otuđenje ili bizarnost, već daleko veće zajedništvo, kohezija i osjećaj pripadnosti. Svaka čast sjevernjaci.