Durian je naziv za voce ekstremno jakog i neugodnog mirisa koga cesto porede sa mirisom prljavih carapa ili starog sira, ali je pored toga omiljeno voce u Aziji. Oni koji su ga probali kazu da pored neugodnog mirisa ima fantastican okus, posebno hladno iz frizidera. Iako je ovo voce jako omiljeno, ujedno je i zabranjeno unosenje duriana u mnogim hotelima, aerodromima, taksijima i slicno.
Jestivi dio ovog voca lici na paciju jetru, po konsistenciji podsjeca na peceni patlidzan, a vjerovanje kaze da je plod obdaren vidom i pada sa drveta samo nocu da ne bi povrijedio ljude.
U Evropi se prodaje u mnogim prodavnicama sa azijskom hranom, kazu lako je naci ko ga prodaje. Po mirisu. Ovaj na slici sam vidjela u New York-u u kineskoj cetvrti.
Ruzno voce
Prica kaze da je davne 1934. godine jedan posrednik voca pisao uzgajivacima ovog voca da hoce da mu posalju jos “onog ruznog voca” i tako je nastalo pomalo smijesno ime za voce. Ako se hoce pribliziti okus nekome ko ga jos nije probao, moze se reci da je okus spoj okusa slatkih mandarina i narandzi sa gorkastim okusom grejpa.
Samo Jamajka uzgaja ruzno voce, a odatle se izvozi u Ameriku, Kanadu i Evropu. Moze se jesti kao grejp, cijediti u sok, mijesati u salate, ali i koristiti za deserte.
Iako naizgled nije najljepse voce, ukusno je i simpaticno svima koji ga ugledaju na odjelima egzoticnog voca. Ovo voce ima prepoznatljivu naljepnicu sa nazivom na sebi i iako je malo cudno, ali samo ovo voce se smije zvati ruzno.
Photo kredit 2
Jao, koje ludo voće! 🙂 Nisam ga još videla, ali volela bih probati…
Vjerojatno ga ne bih uspjela probati. Miris me dosta odbija od degustacije, baš zato npr. nisam nikad probala pivo,ne sviđa mi se miris.
Imamo ga u prodaji; stize iz Indonezije…Nisam ga probala i ne smrdi kad se prolazi kraj njega 😉
Joj ja nisam imala hrabrosti da ga proba kada sam bila u Hong Kongu… Brat mi ga je jako nagrdio pa sma to ostavila za drugi put:)