Ko je taj ko odredjuje sta je to normalno, a sta ne i sta se desava sa onima koji ne prate vecinu i ne uklapaju se u kalupe.
Prodavacica, roman japanske knjizevnice Sayaka Murata govori o nametnutim normama sta znaci biti perfektan covjek, o brutalnom odbacivanju onih koji nisu perfektni, o uticaju sredine na pojedince koji se ne uklapaju u kalupe i borbi pojedinaca za nalazenje svog mjesta u drustvu.
Roman prati tridesetsestogodisnjakinju Keiko koja je vec 18 godina zaposlena u mini-marketu koji je postao sav njen svijet i ciji je puls, uzurbanost i zvukovi prate i u satima kada je slobodna da se cak nocu budi i razmislja o poslovima koji je cekaju sljedeceg dana. Keiko ima svoje rutine i dnevne rituale, angazovana je, odgovorna, ljubazna sa kupcima, zadovoljna sobom i sva pretvorena u svoj poziv, vise je prodavacica nego bilo sta drugo.
Keiko se kao dijete osjecala drugacijom i kad je kao student u osamnaestoj godini pocela raditi u lokalnom mini-marketu prvi put se osjecala jednakom sa ostalima. Ali ono sto je drustveno prihvaceno kad si osamnaestogodisnjak nije isto prihvaceno kada je Keiko tridesetsestogodisnjakinja i okolina se cudi zasto je jos uvijek neudana i nema “pravi” posao.
Keiko zivi sama, nikad nije bila u vezi, ne trudi se da oponasa tudje nacine zivota i bori se da razumije zasto je potrebno zivjeti na odredjeni nacin i zasto se sve radi da se izborimo za visu poziciju u drustvu. Slobodno vrijeme posvecuje sebi i nastoji da bude odmorna za sljedeci radni dan.
Porodica je nezadovoljna njenim prioritetima i vrsi uticaj na Keiko da bi je napravili “normalnom”. Ono sto porodica ne razumije je da je Keiko sretna i zadovoljna svojim poslom i svojom ulogom prodavacice.
Sve se mijenja kad u mini-market dolazi novi radnik Shiraha koji je zapravo muska verzija Keiko i nailazi na ista osudjivanja sredine jer kao muskarac nema stalni posao, ne zaradjuje dovoljno i slicno sto poredi sa zivotom u kamenom dobu kada je selo osudjivalo i odbacivalo muskarce koji nisu mogli ici u lov ili zene koje nisu mogle imati djecu.
Keiko i Shiraha postaju par koji to zapravo nisu sto odjednom promijeni odnos porodice i okoline prema Keiko.
Roman nosi poruku da promijenimo nacin na koji gledamo jedni na druge i ne dijelimo ljude na pobjednike i gubitnike, normalne i nenormalne, te da je smisao raditi ono sto nas cini sretnim i zadovoljnim, a ne samo ono sto se od nas ocekuje.
Zanimljivo je da je autor romana Sayaka Murata i sama bila zaposlena u mini-marketu u Tokiju i radnja romana je inspirisana ljudima i dogadjanjima na radnom mjestu, a za sebe kaze da joj se nakon svjetske slave zivot nije previse promijenio, osim da vise nema vremena za rad u mini-marketu, ali da svoje romane pise u tokijskim kafeima, jer je ovisna o zvukovima na koje se navikla radeci u uzurbanim mini-marketima koji se u Japanu nazivaju Konbini (od engleske rijeci convenience).