Kada se prvi put posjeti New York dugo se bude opijen ovim fantasticnim gradom, bljestavilom, zabavom i pozitivnom energijom koju vam nesebicno pruza.
Ipak, jedno mjesto ostavilo je najsnazniji utisak, a to je posjeta Ground Zero, mjestu na kome se nalazio World Trade Center i Memorijalnom centru posvecenom zrtvama terora 11. septembra 2001. godine. Iako za posjetu morate imati ulaznice koje se mogu naci na internetu, isprintati i imati spremne, nece vas vratiti sa ulaza, jer se uz malu donaciju za ovaj centar moze ipak uci. Na ulazu se prolazi kroz sigurnosnu kontrolu poput ulaska u avion, sve se odvija u najboljem redu i tisini na dostojanstven nacin kako i dolikuje ovom mjestu.
Trenutno je to jos uvijek i radiliste, a izmedju ostalog gradi se i toranj koji ce sigurno biti najvisi u gradu i jedan od najvisih u svijetu. Na mjestu srusenih tornjeva su dva dzinovska bazena ili fontane.
Jedino sto cujete je sum vode, a ideja je i bila da se na tom mjestu ne cuje gradska buka, vec da se posjetioci mogu u tisini pokloniti zrtvama. Nesto kao minut sutnje na cistini usred grada uz osjecaj praznine i tuge, kako je rekao sam autor ovog spomenika.
Kazu da se svi ljudi sjecaju gdje su bili toga dana koji je promijenio svijet i sta su radili kada su culi vijest o teroru. Sjecam se da sam se spremala da krenem sa posla i cula dvije kolegice da pricaju kako se desilo nesto u Americi, ali to je valjda bila tek prva vijest. Jos se nije culo koliko je zapravo bilo strasno. To sam saznala tek kad sam stigla kuci i te slike nikada necu zaboraviti. Tada nisam ni slutila da cu jednog dana stajati na samom mjestu.
Nije moguce stajati ovdje, citati sva ugravirana imena na rubovima bazena, a ne misliti na sve te nevine zrtve i strahote kroz koje su prosli, na hrabre spasioce koje su dali zivote spasavajuci druge i na sve one koji su ostali iza njih. Dugo poslije bila sam pod snaznim utiscima posjete Ground Zero-u.
Toranj koji se prkosno dize u nebo simbol je odvaznosti i ponosa ovoga grada i cijele nacije. Uskoro se predvidja zavrsetak radova na njemu, a smatra se da ce nositi ime Toranj slobode.
11. septembar je dan koji je promijenio mnogo toga u zivotima svih nas i dan koji je promijenio cijeli svijet.
Sjecate li se vi gdje ste bili toga dana kada ste culi vijest o teroristickom napadu u New York-u?
Sjećam se toga dana,sa nevjericom smo pratili sve što se tamo dešavalo,zaista strašno uz ono ne ponovilo se!
Tvoje slike su divne,hvala ti na još jednoj NY šetnji
Zamisli sad kada si pomenula to i ja se sjecam gdje sam cula prvu vijest o tome. Zaista je to jedan uzasan dogadjaj i vjerujem da je veoma tesko stajati tamo i razmisljati o svim tim ljudima koji su izgubili zivote i o njihovim porodicama za koje je taj jedan trenutak promijenio sve.
Strašno! Ja sam radila i sjećam se da smo svi bili u takvom šoku da se nakon toga nitko nije mogo primit posla. Dvije godine nakon toga smo bili na tom mjestu i hvatala me jeza od svega što sam vidjela…
Uzasan dogadjaj kao i svako ubijanje nevinih…
Neki dan je na TV-u bio film vezano za ovu tragediju, gledala sam i nisam mogla vjerovati što je nekome moglo pasti na pamet da napravi i na žalost i napravio je. Dobro si primjetila da se skoro svi sjećamo što smo taj dan radili, i ja se sjećam šetnje sa prijateljicom, dolaska doma, uključim TV i gledam, slušam i ne vjerujem !
Impresivno, zaista.
Sjecam se..bila sam na putu do posla. Cim sam stigla vec se uveliko pocelo pricati o tome, neko je i TV donio, pa se nista nije radilo samo se gledao direktan izvjestaj, poslije su nas poslali kuci.
Dva dana prije toga sam ispratila tetku za BG, i tako sam bila sretna sto je stigla kuci prije ovoga, jer su letovi bili otkazani, na aerodromima uzas i frka….
Ja sam pila kavu i gledala vijesti o udaru u prvi toranj i tako uživo gledala udar u drugi toranj- Bilo je totalno nevjerovatno, nestvarno….strašno…nikad to neću zaboraviti