Ovo je prica o sapunicama, ali ne o tome ko ih gleda, koliko i kad, ne ni o tome sto se i oni koji uporno tvrde da ih ne gledaju ponekad, izlete sa situacijom ili imenom glavne junakinje, ne ni o ljudima koji se toliko uzive u radnju svoje sapunice, da o likovima pricaju kao o zivim ljudima.
Ovo nije prica ni o tome da li sapunice gledaju vise domacice ili zaposlene zene ili zene ili muskarci, ni o tome zasto ljudi na forumima po internetu raspravljaju o postupcima glavnih likova, nije ni prica o tome da li su glumice ljepse u brazilskim ili spanskim serijama, ni da li su turske najbolje od svih.
Nije ni prica o ljudima, koji svoj dan urede prema terminima omiljene serije na televizijskom programu, niti o onima sto tvrde da nikad u zivotu nisu pogledali neki odlomak sapunice, jer ako nisu kako bi uopste znali da ih to ne zanima.
Ovo je zapravo prica o jednom caju i staklenim soljicama za caj.
Prije nekog vremena na moju kablovsku televiziju stigao je jedan kanal sa podrucja bivse Jugoslavije i na njemu serija Kad lisce pada. Do tada nisam znala da su turske sapunice preplavile nase kanale, ni da uopste postoje u tom broju.
Nesto sto mi je zapalo za oko je da se u seriji ustvari dosta radi o caju. Na prvi pogled su me osvojile staklene soljice iz kojih su pili, a posto sam ljubitelj caja, odlucila sam da istrazim sta to oni piju u Kad lisce pada.
Sta to piju u Kad lisce pada?
Nasla sam na etnickom bazaru jednu tursku prodavnicu i kupila drazesne staklene soljice, jeste da su u seriji bile bez drscice, ali smatrala sam da ce ih, pune vruceg caja, biti lakse drzati za drscicu. Prodavacica mi je ispricala da soljice jako puno prodaje Dancima, koji se vrate sa ljetovanja iz Turske odusevljeni njihovim staklenim malim soljama.
A za caj me je uputila u jednu arapsku radnjicu, jer su tu prodavali cejlonski caj, koji zapravo piju u seriji.
Cejlonski caj
Cejlonski caj se uzgaja, bere i pakuje na mjestu branja briznim rukama stanovnika Sri Lanke, ima svoju istoriju, volio ga je i skotski pisac Arthur Connon Doyle, tvorac Sherlock Holmes. Cak milion ljudi u Sri Lanci se bavi proizvodnjom caja. Sri Lanka je 4. zemlja u svijetu po proizvodnji caja i to je bitan dio njihove ekonomije.
Vlaga i niske temperature u sredisnjem dijelu Sri Lanke pogoduje proizvodnji cejlonskog caja, koji osvaja osebujnim okusom i mirisom, tako da se miris cejlonskog caja koristi i u receptima za neke poznate parfeme.
Ovaj caj prekrasne boje ima blagu aromu limuna, a moze se piti bez secera i od sada je u mojoj zbirci cajeva.
Sta vi mislite o sapunicama?
Sjajan post!
Nisam ‘čajopija’, ali imam takve solje (kupljene u Turskoj samposluzi, naravno). Simpaticne su velicine i oblika i cesto serviram kafu ili cak krem-poslastice iz njih!
Hvala ti, Jasna, dobra ideja za poslastice
Gordana, nasmejala si me svojim uvodom:) Vec duže od 20 godina živim u SAD, i nisam se primila na njihove sapunice. One na našoj TV sam propustila, jer su se prikazivale u mom odsutsvu. Primećivala sam pri posetama sa puno ljudi vezuje svoje živote u rasporede prema sapunicama, i to mi je bilo smešno, ali svakome svoje:)
Prošle godine sam provela četiri meseca u Srbiji negujući bolesnu mamu, kojoj se sve vrtelo oko raznoraznih sapunica. Pošto je bolesna, nisam htela da je maltretiram, ali sam silom prilika morala i sama da budem aktivni posmatrač.
Meni se mnogo svidjaju te staklene čaše i već mesecima zagledam jedan lep samovar u persijskoj prodavnici:)
Hvala za komentar, Lana.Drago mi je da ti se dopada post
Ja sam zakleti fan KLP (kad lisce pada) 🙂
Od Terra Nostre nisam se ‘primila’ na neku sapunicu tim intenzitetom, zapravo ne mogu reci da sam iti jednu tako pratila:)
Inace rado gledam TV i cesto pratim serije.
Na mom blogu sam ‘obradila’ jela iz KLP:))) najvise zato sto i mi jedemo slicnu hranu zahvaljujuci vjekovnoj vladavini Turaka kod nas.
Koliko sam ja upucena, Turci piju najcesce caj od jabuke i to iz onog cajnika na sprat (gore voda, dole koncentrisani caj). Nisam bas nesto fan ocajavanja (samo me ponekad uhvati), ali zato tursku kafu, slatkise i kuhinju opcenito – obozavam! Odlican post!
Hvala, Maja. I taj cajnik mi se svidja, ali nisam ga kupila, jer nisam znala koliko bih ga koristila.
Cejlonski caj se isto puno pije.
Nikada nisam gledala sapunice. nisam voljela tu obvezu sjesti u određeno vrijeme pred TV. A još više me je mrzilo ta rasprava i razgovor o tome što je bilo u kojoj epizodi sl.
Ali, zahvaljujući Maji navukla sam se na KLP. I nije mi žao. Ustvari to je jedina emisija koju pratim na TV a privukla me je toplinom, odnosima u obitelji, sličnošću sa mojim nekadašnjim životom (pamtim ja puuuuno:), uređenjem doma (takvi su nekada naši domovi mili),…
Što se tiče staklenih šalica za čaj, ustvari čaša nije mi neobično jer sam jedno vrijeme živjela i radila u Iraku i jednako se tako pilo puno čaja. Zanimljiv mi je i onaj čajnik na kat!
Uživala sam u postu a tebi želim da i dalje uživaš u čaju!!!
Hvala puno, Snjezo. Drago mi je da ti se dopada post
Baš lep post o čaju. Obožavam crne cajeve i imam slične soljice. Baš tri dana uzastopno pravim čajne kolačiće inspirisana lapsangom sa namerom da ih uslikam i postavim na blog ali nestaju preko noći. 🙂
A da, sapunice ne gledam ali me mama redovno obaveštava o radnji. Ona je veliki fan KLP. Dan se deli na vreme pre serije i vreme posle serije. 🙂
Hvala na komentaru, drago mi je da ti se svidja post.
Divan post,zaista ti se divim na uvijek savršeno odabranim i zanimljivim temama,nisam ljubitelj sapunica,ne pratim ih,ali evo uvijek volim nešto novo naučiti vezano uz čaj:)
Hvala, Nely, drago mi je procitati tako divan komentar 🙂
Ja uopste ne gledam sapunice jer nemam ni TV. 🙂
Ali od svekrve i mame cujem koje su sad popularne.
Super post, a posebno mi se dopao deo o caju… 🙂
Hvala za komentar, Milkica
Ne volim sapunice.. To nikad ne gledam… Ali volim caj, treuntni favorit mi je zeleni caj s dodatkom goji bobica.. Pozz…
Hvala za komentar, Sanja. I ja najvise pijem zeleni caj, sensha mi je najbolji. Pozdrav 🙂
Nemam vremena za TV, a i da imam ne bih gledala sapunice. Draže mi je pogledati Simpsone 😉 Nisam čajopija, ali volim probati nove stvari. Rado bih isprobala i cejlonski čaj…
🙂