Kao potrosaci danas mozemo, ako nas to zanima, znati vecinu informacija o proizvodu koji kupujemo. Nesto o cemu ne znamo dovoljno, niti imamo priliku procitati vise podataka je cvijece.

Cvijece je oduvijek bilo najljepsi poklon i poklon kojem se svi najiskrenije obraduju, cvijece uljepsava svaki prostor i prvo je na sta obratimo paznju kada udjemo u neku prostoriju. Buket cvijeca je nesto cime najlakse i najbrze mozemo osvjeziti prostor. Istovremeno, rezano cvijece je i impulsivna kupovina i cesto postavljena na ulazu supermarketa kao i dio nase takozvane kupi-pa baci kulture.

Sve se vise govori i pise o tome koliko cvijece koje se prodaje u evropskim trgovinama izmedju ostalog opterecuje klimu kako proizvodnjom tako i dugim transportom. Tesko je da ce se ljudi tako lako odreci poklanjanja cvijeca ili uopste kupovine buketa rezanog cvijeca, ali lagano dolazi vrijeme kada moderni potrosac pazljivije bira svoje cvijece i postaje sve vise kritican kada je proizvodnja cvijeca u pitanju.

Vecina cvijeca koje se zimi prodaje u Evropi proizvedeno je u Keniji, odakle se uglavnom transportuje u Holandiju, a odatle u druge evropske zemlje. U ovom procesu vrijeme je veoma vazan faktor i da bi na primjer ruza dospjela svjeza do potrosaca transportuje se avionima. Milijarde ruza godisnje.

Jedno istrazivanje sa holandskog univerzitetaWageningen kaze da jedna jedina ruza koja se proizvede u Keniji i transportuje do potrosaca u Evropi kosta klimu 1 kilogram CO2. Isto istrazivanje govori da proizvodnja jedne ruze u stakleniku usred zime u Holandiji nije nista bolje rjesenje i klimu kosta 5 kilograma CO2. Poredjenja radi 1 kilogram uvezenih narandzi opterecuje klimu sa 0,6 kilograma CO2.

U cijelom toku proizvodnje ruza koriste se umjetna gnojiva i hemikalije za zaprasivanje od kojih ruze rastu brzo i jednako, tako da se s pravom moze reci da nema previse prirodnog u cvijecu proizvedenom na ovaj nacin.

Cijela cvjetna industrija zasniva se na tome da se na sto jeftiniji nacin i u sto kracem vremenu proizvede sto vise cvijeca perfektnog izgleda. O tome koje se sve hemikalije koriste u toku proizvodnje i kakve posljedice to ostavlja na zaposlene radnike nema previse istrazivanja niti informacija. Postoje neki zabiljezeni slucajevi zaposlenih u cvjecarama po evropskim zemljama koji su dobijali razne alergijske reakcije radeci sa cvijecem.

Gotovo je nemoguce znati u kojim je uslovima i kako proizvedeno cvijece koje kupujemo, sta je sve koristeno u toku proizvodnje, a o svemu tome jako malo znaju i sami prodavaci. U to se lako i sam uvjeriti, prvi put kada budete kupovali cvijece raspitajte se kod prodavaca u cvjecari.

Rijetke su zemlje koje svojim potrosacima daju vise informacija o cvijecu, a medju rijetkima u tom pogledu je Svedska.

Internacionalna Fairtrade naljepnica se moze pored sto se nalazi na mnogim drugim proizvodima naci i na cvijecu, a pobornici proizvoda s ovom naljepnicom mogu biti sigurniji da su radnici placeni za svoj posao i da rade pod pristojnim uslovima koristeci zastitnu opremu na radnom mjestu. Ova naljepnica moze biti vodilja u slucaju da se ipak odlucite kupovati transportovano cvijece.

U novije vrijeme kriticni potrosaci mogu kupiti ekolosko cvijece isto kao sto kupuju i ekolosku hranu, odjecu i kozmetiku. Postoje i proizvodjaci ekoloskog cvijeca uzgojenog uglavnom u toku ljetnih mjeseci koji apeluju na potrosace da je i cvijece kao i povrce vezano za sezonu i da zimi treba smanjiti kupovinu rezanog cvijeca koje se prodaje po supermarketima i slicno.

Iako nisu najromanticnije, biljke sa korjenom u saksijama su bolje rjesenje, posebno one koje se smatraju dobrim za prociscavanje zraka u zatvorenim prostorijama, a sve vise je popularno i cvijece koje je uzgojeno ljeti i osuseno za zimu.