Jedan neobican sir stigao je nedavno kao poklon od Daniele u moju kuhinju, zove se Provola i jedan je od veoma starih tradicionalnih italijanskih sireva. Potice iz juzne Italije, iz oblasti Campania, a ono sto je zanimljivo za ovaj aromaticni sir je da se susi na dimu i to tako da se slama pokvasi i zapali, tako da nema plamena, ali ipak dimi od cega sir i dobije pored arome lijepu smedju boju. Pravi se od kravljeg mlijeka i dosta je slican mozzarella siru, ali je receptura ovog sira jos starija. U odnosu na mozzarella provola je cvrsci sir, jer se susi duze, ali ipak ne postaje pretvrd. Provola je sir savrseno izbalansiranog okusa dimljenog, a ujedno blagog sira.
Moze se koristiti kao pizza-sir, jer je lak za topljenje, ali je izuzetno ukusan jednostavno rastopljen. Dovoljno je samo staviti ga na tavu i ugrijati malo sa obe strane, te servirati sa domacim kruhom i svjezim paradajzom.
Kao sto sam ranije pisala, vjezbam nove tehnike pravljenja kruha, pa je i ovaj na slikama jedan od njih. Kruh je mjesavina bijelog i integralnog brasna, a prije pecenja posut razenim brasnom.