Dvadeset godina zivljenja na danski nacin

Posljednjih godina se u svijetu jako puno pise o Danskoj, a jednim dijelom su za to zasluzna i svjetska istrazivanja o uslovima zivota po kojima su Danci nekoliko puta proglasavani najsrecnijim ljudima na svijetu, pa je sirokoj javnosti zanimljivo cuti sta je to sto Dance cini sretnim i kako dobiti i kopirati recept za srecu. Istrazivanja na ovu temu obuhvataju odgovore na mnoga pitanja od zdravstva, skolstva, stipendija, ekonomske sigurnosti u slucaju gubitka posla, korupcije, socijalnog sistema i mnoga druga pitanja koja su u Danskoj rijesena na zavidno visokom nivou u odnosu na neke druge zemlje s kojima se vrsi poredjenje, pa odatle i odgovor zasto najsretniji.

Zemlja sa urednim radnim vremenom, redovnim godisnjim odmorom, jakim sindikatima, radnom kulturom i postovanjem slobodnog vremena i porodicnog zivota zaposlenih. Zemlja u kojoj u planu voznje pise da autobus ide u 7.02 ili 10.08 i tada i dodje, u kojoj gotovo svu takozvanu papirologiju mozes srediti iz kuce sa svog kompjutera,  zemlja u kojoj se  kaze “ti” svima, osim mozda Kraljici, u kojoj svako svakome petkom pozeli “Dobar vikend” ili u kojoj se otvori boca sampanjca samo zato sto je petak, zemlja dugih i mracnih zima, lakridsa i marcipana, zemlja u kojoj se mozete voziti u vagonu u kojem se ne govori naglas, u kojoj u restoranu svako placa za sebe, u kojem se nakon jela zahvalis svima za stolom, u kojoj se ljudi smijese jedni drugima, a obracaju ljubazno i kulturno, u kojoj svakog jutra teku rijeke biciklista prema skolama i radnim mjestima, u kojoj muskarci ne pridrzavaju zenama vrata ni kapute, ali ih zato postuju i pomazu im u kucanskim poslovima i odgoju djece, zemlja demokratije, ravnopravnosti, saradnje, grupnog rada i razgovora, zemlja u kojoj svako moze reci sta misli. Zemlja H. C. Andersena, Lego kockica, Ecco cipela, Carlsberga… Zemlja u kojoj se seciraju zivotinje i tako edukuju djeca nad cime se zgrazava svijet, pa i isti onaj svijet koji baca macice u vodu i ubija zivotinje u zooloskim vrtovima bez da se to igdje objavi. Procitaj vise ovdje.

Zemlja u kojoj zivim vec dvadeset godina, svako jutro odlazim biciklom na posao i radujem se vikendu kao svi ostali Danci. Cesto pricam o vremenu kao svi ostali, slobodno vrijeme provodim u bastanskoj kucici koja je dio danske kulture, perem ves u tipicnim danskim zajednickim veserajima, kupujem samo danske krastavce i danski krompir, jedem crni razeni kruh, naucila sam da zaspem dok se vidi napolju ljeti do 11 sati, da ne postoji lose vrijeme, nego samo losa odjeca i da nosim svoju hranu sa sobom u kutiji {procitaj vise ovdje}.

Kada se doselite u neku drugu zemlju bilo da ste to zeljeli ili morali, vazno je da kao prvo naucite jezik, bez poznavanja jezika nema nista, a jezik se najbolje uci na licu mjesta, u drustvu sa Dancima ili na radnom mjestu. Ako nemate radno mjesto, postoje mnoga mjesta gdje se moze raditi dobrovoljno. Zivi jezik, humor, jezicke postapalice i zargon se malo gdje mogu nauciti u skoli. Zatim je vazno da sto vise naucite o zemlji, o kulturi i istoriji kako biste razumjeli neke stvari. Danski jezik je jako tezak za ucenje, sama gramatika je jednostavna, ali je najteze ono sto je ujedno i najvaznije, a to je izgovor. Prvih godina vas cesto priupitaju “sta kazes”, sto mnoge obeshrabri, ali vam se nikada nece nasmijati zbog pogresnog izgovora i uvijek ce cijeniti to sto se trudite da ucite njihov jezik.

Vazno je i to da ne smatrate da je najbolje samo ono u zemlji odakle dolazite, a sve u novoj pogresno, jer cete tako biti nesretni. Ali ni obrnuto, da nije ni sve najbolje u novoj domovini. Najbolje bi bilo uzeti ono najvrijednije iz obje kulture, ako je to moguce.

Ne volim price o hladnim ljudima, hladnih ljudi ima svuda, tek kada upoznate Dance i imate ih za prijatelje, stvorite pravu sliku o njima. Ono sto bi neko nazvao hladnim je ponekad ispravno i u redu, a ne hladno. Na primjer, u nasoj kulturi stitimo ponekad djecu vise nego je potrebno, u Danskoj samo djecu uce da budu samostalna {procitaj vise ovdje}, a ne vole ih manje nego mi, sto mnogi ljudi pogresno tumace. Unucad ne cuvaju, jer su uglavnom dugo na radnom trzistu, a i  sva djeca u Danskoj idu u vrtice, ali se vidjaju s vremena na vrijeme i provode kvalitetno vrijeme zajedno. Vise u clanku ovdje. Za svoje stare ne brinu na isti nacin kao sto se to radi u nasoj kulturi, jer prije svega vecina ljudi radi, a drugo stare osobe imaju njegu i pomoc koja im je osigurana od strane drzave. Naravno da u svakoj prici ima izuzetaka, pa i u ovoj.

Za sve ove godine naucila sam mnogo o ovoj divnoj zemlji, mnogo toga sam vam vec i prenijela pisuci ovaj blog, sve danske zanimljivosti su uvijek dobro citane i jako dobro prihvacene, a vremenom je stigao i veliki broj lijepih poruka i komentara na obajvljivanje tih nazovimo ih danskih tema. Javljali su se ljudi koji imaju djecu koja zive u Danskoj ili oni koji je zele posjetiti ili pak oni koji bi ovdje zeljeli zivjeti, raditi ili studirati, a uvijek mi je bilo drago ako je neko izvukao neku pouku ili postao bogatiji za neko novo saznanje o drugoj kulturi. Ponekad mozda zvuci previse idealno tema koju opisujem na blogu, ali to je jednostavno iz tog razloga sto cesce izaberem da pisem o pozitivnim temama. Naravno da i u Danskoj ima problema, samoubistava i to veliki broj u odnosu na broj stanovnika, kriminala, ubistava, napastvovanja kao i u svakoj drugoj zemlji, ali ostavimo te teme drugima.

Pricacemo i dalje o Danskoj kao zemlji najsretnijih ljudi na svijetu, zemlji cuvene, u svijetu opricane danske hygge. Kazu da se ta rijec ne moze jednom rjecju prevesti na druge jezike, a oznacava ugodno vrijeme koje provodite sa porodicom, dragim osobama i prijateljima pricajuci, cesto uz to uzivajuci u dobroj hrani, kavi, caju, kolacu, slatkisima, a cesto se povezuje uz toplinu ili svijece. “Hygge” je kad vikendom gledate dobar film, a znate da ne morate ujutro rano na posao ili kada citate knjigu zamotani u toplu deku sa soljom caja u ruci i jos mnogo toga sitnog svakodnevnog kao na primjer kada lijepo servirate sto i stavite cvijece na sto i tako dalje. Kada naucite dansko hygge, zivot postaje ljepsi. Naucite da se radujete malim stvarima i uzivate u trenutku u kojem se tada nalazite. To je jedna od dobrih danskih osobina, da uzivaju u onome sto dobiju i imaju.

Druga stvar je da Danci vjeruju jedni u druge i mnogo stvari u drustvu je zasnovano na povjerenju. Bez pecata. Bez prevara. Sjetimo se clanka o bebama koje spavaju napolju pred restoranima zvog svjezeg zdravog zraka, ali i povjerenja da ih niko nece dirati.

Jedna od stvari koju najvise volim kod Danaca je jednostavnost. Niko nema potrebu za pokazivanjem niti isticanjem, po odjeci ne mozete lako prepoznati ko je ko, a ni po autu. Spoljasnost nije nesto cime ovdje mozete nekoga zadiviti.

Moram pomenuti i tacnost i termine za sve sto je u Danskoj normalno, sto se postuje i cega se svi pridrzavaju. Termin treba za sve od ljekara, frizera, mehanicara, termini se postuju i dolazi se na vrijeme. Na zakazani termin se sastaje i sa prijateljima, par puta u godini sastajem se sa nekoliko starih prijateljica na veceri koju dogovorimo nekoliko mjeseci unaprijed.

Sigurnost je nesto sto svako u Danskoj osjeca, na bilo koji nacin od danskih prekrizenih, spojenih ili slova sa tackom {Å, Ø, Æ}  na natpisima kad ih ugledamo negdje izvan zemlje, od imena SAS na avionima, od Mærsk na brodskim kontejnerima, danskog pasosa u rukama ili crveno-bijele danske zastave do besplatnog lijecenja, bespovratnih ucenickih i studentskih stipendija, djecijeg dodatka, zastite za stare i bolesne, dvogodisnje plate za nezaposlene, socijalne pomoci za ugrozene, lijekova za narkomane, domova za alkoholicare, mnogobrojnih drustava u kojima svako moze pronaci nesto za sebe. Drzava ima za sve rjesenje, a sve je placeno iz ogromnih poreza koje svaki zaposleni placa. Porezi na platu su jedni od najvisih u svijetu, ali zauzvrat drzava obezbjedjuje sve o cemu se negdje moze samo sanjati ili ni u snu zamisliti. Za vrijeme mog zivljenja u Danskoj mnoge stvari su se zbog svjetske ekonomske krize promijenile i mnoge od povlastica i blagodati u sistemu se se smanjile ili promijenile na losije, ali Danska i pored toga jos uvijek stoji u samom svjetskom vrhu.

Danska je skupa zemlja za zivot. Kao turist ne mozete uvijek steci pravu sliku o kojem obliku skupoce se radi. Sve usluge su skupe, zbog visokih satnica pojedinih zanimanja, tako da je sve povezano. Danci imaju visoku nacionalnu svijest, vole kupovati domace, mnogi ce platiti vise dansko uzgojeno povrce od uvoznog. Njeguju svoje tradicije, obozavaju svoj dizajn i mnogi od njih su ponosni su vlasnici nekog komadica ili komada dizajna u svojim domovima koje brizno i sa velikim stilom opremaju. Sjetimo se price o jednoj vazni na koju se mozete podsjetiti ovdje, ali i mnogih drugih koje mozete pronaci u arhivi bloga.